Na Poljani Požarišće, u staroj jezgri grada, u derutnoj višekatnici svojedobno su prije nekoliko godina trebali biti iseljeni stanari zbog navodnog Rješenja o rušenju ove stambene zgrade koja je, nakon novinarskih ukazivanja, tada opasana zaštitnom ogradom zbog opasnosti od urušavanja, a ostaci uništenih i dotrajalih konstrukcija nekadašnjeg dječjeg igrališta konačno uklonjeni. Osim toga, i derutna zgrada u ulici Sv Nediljice također se vodi kao kuća za rušenje te se, kako doznajemo iz neslužbenih izvora navodno nastoji stanare iseliti i iz te građevine. Prema našim saznanjima, na obje ove atraktivne lokacije u povijesnoj jezgri grada, nadomak gradske rive, namjeravaju se izgraditi hosteli ili sl. smještajni kapaciteti i to od strane uhićenog bivšeg državnog tajnika Zdravka Livakovića. Činjenica je kako se smještajni kapaciteti u staroj jezgri grada svake godine traže sve više, a većinu gostiju čine oni koji dolaze brojnim niskotarifnim zrakoplovnim linijama, a žele osjetiti mediteranski život “iz prve ruke” te istodobno odsjesti u strogom centru grada, na Poluotoku. Da li je to istina, kao i da li je Građevinska inspekcija izdala rješenje da se te zgrade uklone zbog opasnosti od urušavanja pokušali smo doznati iz Gradske uprave, no Livakovića u svojim odgovorima, s obzirom da pravni poslovi oko ove dvije nekretnine još stoje neriješeni, nisu spominjali.
Kako su objasnili iz Grada, zgrada u Ulici Poljana Požarišće br. 4. je u suvlasništvu Grada Zadra i Tomislava Nemarića, koji je vlasnik stana na prvom katu. S obzirom da je zgrada oštećena i derutna predstavlja opasnost za živote ljudi u istoj kao i za prolaznike oko zgrade. Grad Zadar je kao suvlasnik sukladno članku 383. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prijavio oštećenja nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Upravi za inspekcijske poslove, Odjelu inspekcijskog nadzora Zadar, da poduzme zakonske mjere, izvrše očevid na terenu i donesu odgovarajuće rješenje.
Nadležno Ministarstvo i navedeni Odjel donijeli su Rješenje 21. veljače 2007. godine kojim se naređuje Gradu Zadru i Tomislavu Nemariću da otklone oštećenja na nosivim zidovima i međukatnim konstrukcijama te stubištu na predmetnoj zgradi do te mjere da ona više ne predstavlja opasnost za život ljudi i stabilnost okolnih građevina u roku od 30 dana, te se istim Rješenjem ujedno naložilo suvlasnicima poduzimanje hitnih mjera izgradnjom zaštitne skele, zaštitu ulaza, te postavu potpore međukatne konstrukcije u roku od tri dana.
– Grad Zadar je sukladno Rješenju odmah izgradio zaštitnu skelu, zaštitio ulaz, te postavio potpore međukatne konstrukcije te u odnosu na naloženo otklanjanje oštećenja u roku 30 dana podnio žalbu Ministarstvu zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva u odnosu na činjenicu da je predmetnu zgradu nemoguće sanirati da se otklone oštećenja, već je nadležno tijelo trebalo donijeti rješenje kojim se nalaže uklanjanje iste građevine, jer od iste prijeti opasnost za život ljudi. Naime, u postupku je utvrđeno da je predmetna zgrada u tolikoj mjeri oštećena da su prizemlje i dva kata na kojima su uočena oštećenja, široke pukotine koje se protežu od vijenca do nadtemeljnog zida, u takvom stanju da prijeti opasnost urušavanja, odnosno neki dijelovi su već urušeni. Grede koje drže drveno stubište su napukle zbog kojeg je nastao pregib na stepenicama i podesnima. Jednako tako su i grede međukatnih konstrukcija istrulile te je temeljem iznesenog pogrešno utvrđeno da je na istoj zgradi moguće saniranje oštećenja, istaknula je u ime Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom, glasnogovornica Marina Mihovilović Pajkin.
Nadalje, kako je kazala, sukladno Zakonu o građenju za istu zgradu je trebalo biti doneseno Rješenje o uklanjanju iste građevine od koje prijeti opasnost za život ljudi. Naime, zbog stanja nosivih zidova, starosti zgrade, vrste vezivnog materijala, utjecaja atmosferilija i uočenih oštećenja narušena je pouzdanost, mehanička otpornost i stabilnost zgrade te bi u slučaju bilo kojeg ekscesa moglo doći do urušavanja zgrade. U samim stambenim jedinicama vidljive su pukotine na nosivim zidovima i to nad navojima te na stropovima prostorija. Sva navedena oštećenja su od prije 20-ak godina, a u zadnje vrijeme je uočeno povećanje istih te pojava novih pukotina.
– Upravo zbog navedenog, a i po stručnom mišljenju inžinjera Grada Zadra za ovu zgradu nije moguće izvesti radove na otklanjanju oštećenja, jer ukoliko se istima pristupi prijeti opasnost od urušavanja cijele zgrade. Na isto Rješenje je Grad Zadar podnio žalbu, koja je odbijena od drugostupanjskog tijela te je podignuta upravna tužba koja je okončana presudom kojom se odbija tužba Grada Zadra, te ostaje na snazi Rješenje o saniranju i rekonstrukciji zgrade. Radi sigurnosti stanara u zgradi Grad Zadar je istima poslao dopise kojim ih je izvijestio o donesenom Rješenju i opasnosti življenja u istim stanovima te bespravnim stanarima naložio iseljenje odmah po primitku dopisa, uz napomenu da su sami odgovorni za svoje živote i članova svojih obitelji ukoliko ne isele iz predmetne zgrade. Iste dopise su uredno primili, ali do danas nisu iselili. Grad Zadar je ustao sudskim tužbama za iseljenje svih četvero bespravnih stanara u zgradi koje se vode kod Općinskog suda u Zadru, kazala je Mihovilović Pajkin.
Nešto malo dalje, također u neposrednoj blizini gradske rive sporan je opstanak, odnosno budućnost još jedne derutne zgrade, kao i prethodne također idealne za gradnju smještajnih kapaciteta. Za zgradu u ulici Sv. Nediljice br. 3. , kako doznajemo iz Grada Zadra, doneseno je Rješenje Ureda za prostorno uređenje, stambeno, komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za graditeljstvo, Pododsjeka za inspekcije, 12. travnja 1996. godine, kojim se naređuje suvlasnicima u zgradi da uklone stambenu građevinu zbog ruševnosti.
– Temeljem tog Rješenja Poglavarstvo Grada Zadra donijelo je Zaključak o pokretanju postupka uklanjanja ili rekonstrukcije ove stambene zgrade i to 13. listopada 1998. godine. Za rušenje i uklanjanje građevine bilo je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Kako se ova zgrada nalazi u povijesnoj jezgri grada u postupku dobivanja građevinske dozvole bilo je potrebno dobiti prethodnu suglasnost Uprave za zaštitu prirodne i kulturne baštine, te je u skladu s tim i zatražena suglasnost 21. listopada 1998. godine. Od spomenute Uprave tek 28. travnja 1999. godine Grad Zadar je dobio suglasnost, ali ne za uklanjanje već za konstruktivnu sanaciju predmetne zgrade. Obzirom da nije dobivena suglasnost za rušenje ove građevine Grad Zadar nije ni mogao zatražiti građevinsku dozvolu za uklanjanje ovog objekta, jer je za isto potrebna prethodna suglasnost Uprave za zaštitu prirodne i kulturne baštine uvjetovano s čl. 53. st. 1. i čl. 58. st. 3. Zakona o građenju (NN br. 77/92).
Shodno navedenom Građevinska inspekcija je trebala donijeti novo rješenje kojim bi obvezala suvlasnike da pristupe konstruktivnoj sanaciji zgrade, odnosno ukoliko to ne učine suvlasnici temeljem Zakona nadležna inspekcija bi to morala izvršiti putem druge osobe, a na trošak suvlasnika. O svemu tome je obaviještena i Građevinska inspekcija.
– Naime, 5. lipnja 2007. godine Grad Zadar je nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva prijavio oštećenja na zgradi jer je prošlo više od 10 godina od donesenog Rješenja koje se nije ni izvršilo u roku od 10 godina, te je time sukladno Zakonu bilo potrebno ponoviti zahtjev. Do danas Gradu Zadru nije od nadležne inspekcije odgovoreno na istu prijavu, zaključila je Mihovilović Pajkin.
