Dnevna proizvodnja ribljih konzervi u 2013. godini prešla je 500.000 ‘škatula’”, objavio je nedavno Neven Bosnić, doktor biotehničkih znanosti, vlasnik i direktor poduzeća “Riba projekt”, tvrtke za savjetovanje, zastupanje i projektiranje u ribarstvu. Bosnić godinama sustavno prati zbivanja u hrvatskom ribarstvu i u riboprerađivačkoj industriji te uzgoju ribe, a budući da živi i radi u Zadru, koji je ionako hrvatski centar te gospodarske grane, prvenstveno je orijentiran na zbivanja na ovom području, u kraju najpoznatijih jadranskih ribara, tvornica ribljih konzervi i s najviše ribljih uzgajališta.
Što se to dogodilo da je hrvatska, pa i zadarska riboprerađivačka industrija oživjela i u proizvodnji ribljih konzervi prešla polovinu prijeratne proizvodnje?
– Za to je posljednjih godina stvoreno nekoliko uvjeta. Najprije se u moru događa promjena, jer opet je došlo i još dolazi zlatno doba srdele. Srdela ponovno dominira Jadranom u odnosu na inćuna, i prerađivači koji su se orijentirali na srdelu sada dolaze na svoje. Drugo, otvorili su se europski pretpristupni fondovi iz kojih se dobivao novac za obnovu i moderniziranje naše ribarske flote, te za opremanje tvornica suvremenijim tehnologijama, a bez toga nije ni moglo doći do povećanja ulova i prerade ribe.
Jesu li se hrvatskim riboprerađivačima otvorila neka nova tržišta osim onoga na području bivše države?
– Jesu. Tu je veliku stvar napravila “Podravka”, koja je ušla među riboprerađivače, a ima jaku distribucijsku mrežu prvenstveno u zemljama sjeveroistočne Europe. Ali hrvatska riblja konzerva ide i na druge strane svijeta; krenula je i prema Španjolskoj, SAD-u, Australiji i drugamo, i to zato što su se hrvatske tvornice kvalitetno tehnološki opremile i nude riblju konzervu kao vrhunski proizvod, a ne kao narodni, jeftin i loš proizvod. I nekad su naše ovdašnje tvornice “Adrija” i “Mardešić” imale vrhunske proizvode, ali se, na žalost, dugo nije ulagalo u njihovu tehnologiju. Posljednjih je godina u novim i postojećim tvornicama došlo do značajnog pomaka u tom smjeru.
Nije li naša budućnost u prehrani ribom samo uzgojena riba i riblje konzerve? Hoće li buduće generacije ostati bez guštanja u pravoj jadranskoj svježoj i “divljoj” ribi?
– Kad je bijela riba u pitanju, to se već događa. Malo je restorana koji će ponuditi kvalitetnu bijelu ribu a da nije iz uzgoja. To se, međutim, neće dogoditi s plavom ribom. Ali i u ribljoj industriji i u ugostiteljstvu, a u prvom redu kod domaćeg potrošača, treba mijenjati navike. Riblja se industrija nije dovoljno pripremila za nove uvjete u tom smjeru i ponudila nove proizvode, a tu prvenstveno mislim na jela od srdele, pa i smrznute. Ugostitelji još imaju odmak od ponude plave ribe, a ni potrošači nisu odgajani u tom smjeru. Baš mi ovdje u Zadarskoj županiji radimo na približavanju plave ribe, i to u dječjim vrtićima, jer držimo da baš u toj dobi treba potrošača navikavati na tu vrstu zdrave, a ne preskupe prehrane.
