Grad Zadar platio je 249.620 kuna s PDV-om za dvogodišnju koncesiju postavljanja klizališta na parkiralištu pored crkve Sv. Marije riječkoj tvrtci Velemi d.o.o. u vremenskom razdoblju od 24. studenog 2013. do 15. siječnja 2014. godine. Na taj je način, kako smo već pisali, iz javnih sredstava sufinancirana komercijalna djelatnost privatnika koji bi logički u tom slučaju trebao korisnicima klizališta naplaćivati samo najam klizaljki i to, prema ugovoru, u iznosu od 10 kuna, a iznos od zarade podijeliti s Gradom Zadrom koji u cijeloj ovoj priči očito ne vidi interes punjenja gradskog proračuna. Naime, kako kaže Boris Artić, pročelnik Ureda gradonačelnika, Grad se vodio isključivo ciljem oživljavanja Poluotoka u zimskim danima otvaranjem jednog ovakvog sadržaja, čime bi potpomogli i rad zadarskih poduzetnika u staroj jezgri grada, a našim sugrađanima ponudili iznimno zanimljiv sadržaj koji se nudi u svim većim hrvatskim gradovima. Klizanje u trajanju od 45 minuta košta 20 kuna. Najam klizaljki je upola jeftiniji, 10 kuna, dok je klizanje s najmom klizaljki 30 kuna, vjerujemo među najvišim cijenama u RH.
– Smatram kako sklapanjem ovog ugovora nismo niti u jednom segmentu pogriješili. Naime, prema Okvirnom ugovoru s tvrtkom Velemi d.o.o. tražili smo da isti odrede cijenu korištenja klizališta po satu, koja s cijenom najma klizaljki ne može biti veća od 30 kuna, koju cijenu je ponuditelj i stavio. Osim toga, zahtijevali smo da se radnim danom u vremenu od 10 do 12 sati provodi i škola klizanja za učenike osnovnih škola s područja grada Zadra ili im omogućiti jedan sat besplatnog klizanja uz prisustvo instruktora klizanja, odnosno stručne osobe. Kako mi na području našeg grada imamo oko 3.000 djece u toj dobi, kada sve zbrojimo i oduzmemo, ovim potezom financiranja tvrtke Velemi d.o.o. od koje su naša djeca dobila besplatne sate klizanja, Grad Zadar nije u gubitku, na nuli je te smo se po toj logici vodili kada smo određivali vrijednost ovog ugovora koji zapravo pokriva samo taj trošak. Ne kažem da Grad možda nije mogao dodatno profitirati, možda je, a možda i nije. Naime, za razliku od Opatije mi nemamo gradsku tvrtku koja se bavi organizacijom manifestacija, ali vjerujte, nema tu baš neke zarade jer treba platiti stručne osobe, zaštitara, brusiti, odnosno održavati klizaljke i led, a mi to ne znamo, kazao je Artić.
Iako Artić tvrdi kako je za postupak javne nabave bilo zainteresirano više subjekata od kojih je jedan bio navodno i iz naše županije, jedini prijavljeni je kao i u Opatiji bio riječki Velemi d.o.o. Smatra kako ostali vjerojatno nisu vidjeli poslovni interes temeljem okvirnog sporazuma o montaži, opremanju, organizaciji rada i upravljanju mobilnim natkrivenim klizalištem u Zadru za razdoblje od dvije godine. Ova tvrtka postavila je prema okvirnom ugovoru klizalište površine 312,5 metara četvornih, odnosno dimenzija 25 puta 12,5 metara. Nešto veće klizalište, prema Artićevim riječima, protekle godine imao je i Dubrovnik no prema njihovom okvirnom ugovoru cijena korištenja klizališta po satu nije smjela biti veća od 20 kuna, a ponuditelj je morao ustupiti i 50 posto reklamnog prostora naručitelju.
[pullquote align=”left”]Samo klizalište nam ne donosi neku zaradu, ali mi u tom prostoru imamo razna događanja od Dana čokolade, Božićnog sajma pa sve do dočeka Nove godine. Sav prihod od zarade klizalište ide nama, tvrtka Velemi d.o.o. nema ništa s tim. Mi zarađujemo od najma brojnih ugostiteljski objekata koji su postavljeni u ovih mjesec i pol na tom prostoru[/pullquote]Osim izdvojenih 249.620 kuna s PDV-om za dvogodišnju koncesiju Grad se prema ugovoru obvezao osigurati i niveliranu površinu za postavljanje klizališta, elektroenergetski priključak snage min. 120 kW kao i elektro kabel do klizališta, priključak vode te snositi troškove električne energije, vode te troškove odvoza komunalnog otpada. Osim toga je s 25.000 kuna financirao postavljanje dodatnog šatora za postavljanje inventara dvaju privatnika koji su unajmili prostor unutar njega te s 10.000 kuna tvrtku Cosmopolit Media koja odrađuje poslove vezane uz popratna događanja, odnosno “Đir po gradu”. Osim Grada Zadra usluge navedene tvrtke, ove godine,s po 10.000 kuna svaki, sufinanciraju Udruženje obrtnika Zadar, Obrtnička komora Zadar te Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Zadar. Kako ističe Artić, sveukupno za usluge ove tvrtke ove godine kao i one prethodne, a vjerojatno i iduće, osiguran je dakle budžet od 40.000 kuna. S druge strane, Turistička zajednica Grada Zadra sufinancira koncerte u sklopu “Đira po gradu” s oko 20.000 kuna.
S druge strane, u Opatiji potpuno druga priča. Prvog prosinca ledenim spektaklom “Čudnovate zgode Šegrta Hlapića” u izvedbi KK “Medo” iz Zagreba izvedenim na opatijskom klizalištu na Ljetnoj pozornici otvorena je “Ledena čarolija”, iz programa manifestacije “Zima u Opatiji” (inačice zadarskog “Đira po gradu”), kojoj je ova godina druga po redu održavanja. Mnogobrojnu publiku, koja se okupila na otvorenju, Šegrt Hlapić i prijatelji oduševili su piruetama i drugim figurama u plesu na ledu. Osim klizališta koje je postavila ista riječka tvrtka kao i naše zadarsko, na istom prostoru do 12. siječnja 2014. godine biti će još mnogo zanimljivih zbivanja, od dolaska Sv. Nikole, raznih radionica za djecu, Božićnog sajma te do samog organiziranog dočeka Nove godine.
“Ledena čarolija” u prosincu i siječnju Ljetnu pozornicu u Opatiji pretvara u mali zimski centar u kojem je duh božićnog i novogodišnjeg razdoblja vjerno dočaran na samo nekoliko koraka od mora. Središnju poziciju tada zauzima atraktivno klizalište otvoreno za javnost, uz koje se odvija bogati popratni program posebno namijenjen djeci. Neizostavni dio opatijske zimske priče je i Božićni sajam, organiziran oko klizališta, gdje se u rustikalnim drvenim kućicama, uz miris cimeta i klinčića te zvuk božićnih pjesama mogu kušati kuhano vino, kobasice, fritule i topla čokolada ili kupiti prigodni suvenir i poklon koji će svoje mjesto pronaći pod jelkom na božićno jutro. Uz sve navedeno Grad Opatija uveo je s prvim danom prosinca i besplatni parking vikendima (osim u garažama), a taj režim bi trebao potrajati do konca veljače, kako bi dodatno potaknuli svoje sugrađane, ali i goste da dođu u Opatiju, na Ljetnu pozornicu.
Organizatori opatijske priče su gradska tvrtka Festival Opatija, TZ Grada Opatije i Hrvatski muzej turizma, koji su tvrtku Velemi d.o.o. angažirali samo za postavljanje šatora i klizališta, dok sve ostalo vodi njihova gradska tvrtka.
[pullquote align=”right”]Problem gradova uz more je što se ne znaju postaviti u poslu s klizalištem, i mi smo na početku bili zbunjeni, ali sada znamo kako gospodariti svojom imovinom i zarađivati na njoj[/pullquote]- U sklopu bogatog programa “Zime u Opatiji” , građani i naši gosti svakog dana mogu klizati, pa čak i pohađati školu klizanja pod stručnim vodstvom u popodnevnim satima i sve to po vrlo povoljnim cijenama. Sat klizanja s najmom klizaljki stoji 20 kuna, dok s vlastitim klizaljkama će se moći klizati za 10 kuna. Škola klizanja održava se tri puta tjedno, a cijena mjesec dana učenja prvih koraka na ledu iznosi 100 kuna. Ova manifestacija rezultat je suradnje Hrvatskog muzeja turizma, Festivala Opatije i Turističke zajednice Grada Opatije koji će u navedenom razdoblju pod pokroviteljstvom Grada Opatije, a uz pomoć hotelijera, ugostitelja i obrtnika realizirati brojna zanimljiva događanja. Mi svake godine provodimo postupak javne nabave na koji nam se kao i protekle javila samo tvrtka Velemi d.o.o. Naime, mi smo tražili natkriveno klizalište dimenzija 25 puta 12 metara, dakle sa šatorom koji se može otvarati te još jedan manji šator koji bi bili raspoloživi neka dva mjeseca. Klizalište je na gradskoj površini. Proveli smo postupak javne nabave za šator i za to plaćamo troškove u iznosu od 180.000 kuna ove godine, ali naša gradska ustanova organizira događanja i vodi klizalište, odnosno naplaćuje klizanje i najam klizaljki. Sve je smješteno na prostoru na kojemu se i inače održavaju kulturno zabavne manifestacije. Samo klizalište nam ne donosi neku zaradu, ali mi u tom prostoru imamo razna događanja od Dana čokolade, Božićnog sajma pa sve do dočeka Nove godine. Sav prihod od zarade klizalište ide nama, tvrtka Velemi d.o.o. nema ništa s tim. Mi zarađujemo od najma brojnih ugostiteljski objekata koji su postavljeni u ovih mjesec i pol na tom prostoru i sl. stvari. Problem gradova uz more je što se ne znaju postaviti u poslu s klizalištem, i mi smo na početku bili zbunjeni, ali sada znamo kako gospodariti svojom imovinom i zarađivati na njoj. Treba znati sastaviti ugovor i staviti svoja potraživanja u njega. Mi smo tražili da sami upravljamo klizalištem, da djelatnici tvrtke Velemi d.o.o. obuče naše ljude za rad na i sa ledom, rekla je Rajna Miloš, ravnateljica Festivala Opatija, gradske ustanove za organizaciju, promidžbu i posredovanje u oblasti kulture.
No, Grad Zadar, neiskusan u poslovima ovakve vrste, plaća privatnom poduzetniku da na njegovom prostoru postavi svoje sadržaje, odnosno šator i klizalište, čije korištenje naplaćuje isključivo za privatne svrhe bez da Grad zaradi iti jednu kunu. Ako se uzme u obzir primjerice da se 45 minuta klizanja naplaćuje 20 kuna te da se dnevno na klizalištu kliže prosječno oko 500 – ak naših sugrađana dođemo do računice kako će ova riječka tvrtka u 52 radna dana zaraditi minimalno 520.000 kuna samo u ovoj godini te još toliko u idućoj, dakle nešto više od milijun kuna. Stoga se s pravom pitamo zašto Gradu Zadru nije u interesu da im navedena privatna tvrtka od milijun kuna plati 199.000 kuna za dvogodišnju koncesiju korištenja javne površine, a pritom im ostane još oko 800.000 kuna zarade? Mnogi sugrađani tvrde kako se radi i o gotovo dvostrukom iznosu ukoliko se pribroje osnovnoškolci iz škole klizanja. Denis Ventin, vlasnik tvrtke Velemi d.o.o. ističe kako navedene brojke nisu istinite te ga smeta što se, kako kaže, uobičajena praksa u drugim gradovima promatra u negativnom kontekstu.
– Tekst objavljen na vašem portalu je jako neafirmativan, a valjda je i vama stalo do ugleda vaše kuće, stoga je ovo iznošenje neistinitih činjenica besmisleno. Nije rijetkost da jedinice lokalne samouprave plaćaju usluge moje tvrtke. To radi primjerice i Grad Opatija i to u puno većem iznosu. Naime, prema vašem članku ispada kao da smo radili nešto nelegalno što nije istina. Ovaj posao je jako skup, a vrlo teško se pokriti od prodaje karata, a kamoli od toga zaraditi nekakve iznose na koje se insinuira. Kao i svi i ja samo pokušavam zaraditi svoju “koricu kruha”, naglasio je Ventin.
[pullquote align=”left”]Prema vašem članku ispada kao da smo radili nešto nelegalno što nije istina. Ovaj posao je jako skup, a vrlo teško se pokriti od prodaje karata, a kamoli od toga zaraditi nekakve iznose na koje se insinuira. Kao i svi i ja samo pokušavam zaraditi svoju “koricu kruha”[/pullquote]Ovo je treća godina da se organizira niz manifestacija i događanja u povijesnoj zadarskoj gradskoj jezgri, u zimskim mjesecima, a dio su projekta “Đir po gradu.”
– Da je na naš natječaj pristiglo 20 ponuda, a mi izabrali ovu, onda bi značilo da smo pogriješili u procjenama. Ovako smo imali jednog ponuđača, a kako nam je prvenstveni cilj bio vraćanje života na Poluotok mislim da smo svojim doprinosom, odnosno partnerskim odnosom, to i uspjeli. Za razliku od Opatije mi nemamo stručno osoblje niti gradsku tvrtku koja bi stručno obavljala taj posao te se usudili ući u priču koja je upitno profitabilna, jer mi s tim nemamo iskustva, odnosno ne znamo to raditi, a svaki segment vezan uz klizalište zahtijeva velika financijska sredstva i mnoge segmente o kojima se treba brinuti, kazao je Artić.
Grad Zadar jedan je od rijetkih gradova koji plaća privatniku da besplatno koristi javnu površinu kojom se još nanosi i financijska šteta gradskoj tvrtci “Obala i lučice” smanjenjem broja parkirališnih mjesta u 52 dana koliko će klizalište biti otvoreno te se za to još nagrađuje s 249.620 kuna s PDV-om za dvogodišnju koncesiju koji pokrivaju montažu šatora, ali financiraju i stručni djelatnici na kojima zarađuje ova riječka tvrtka. Osim toga smanjuje i broj parkirališnih mjesta za stanovnike i posjetitelje Poluotoka. Grad Zadar očito nije prepoznao izvor kapitala u ovom projektu ili su u pitanju neki drugi interesi na štetu gradskog proračuna.
Cijeli slučaj ne bi bio sporan da iza cijelog projekta klizališta ne stoji privatna osoba koju je Grad Zadar platio da zarađuje na poreznim obveznicima, odnosno djeci, što bi značilo da isti klizanje plaćaju duplo, jednom iz proračuna, drugi puta u gotovini i to skuplje nego igdje u RH, a za koju se, kako ističe Ventin, uredno izdaje fiskalni račun. Za dodjelu sredstava ne postoje jasni kriteriji, već je to ostalo diskrecijsko pravo gradskih službenika koji javni novac daju po vlastitom nahođenju.
