Dogradonačelnik Zvonimir Vrančić, na treću nedjelju došašća, iznad staklenih ploha na arheološkom nalazištu upalio je i treću, ‘ružičastu’, svijeću adventskog vijenca postavljenog na Trgu Petra Zoranića kao podsjetnik skorog dolaska Božića.
Katolička crkva priprema se za novu liturgijsku godinu Došašćem koje traje četiri tjedna, odnosno posljednje četiri nedjelje prije Božića. Te četiri nedjelje simbol su četiri tisućljeća koliko je, po Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Slavljenje Došašća počelo je u 5. stoljeću kao razdoblje radosti i priprema za Božić, a danas je to vrijeme kada se vjernici pripremaju za osobni susret s Kristom, kroz liturgijska slavlja, molitvu, pokoru i odricanja.
Tradicija paljenja svijeća na adventskim vijencima u Hrvatskoj je relativno nova, proširila se u posljednjih 15-ak godina. Prvi adventski vijenac pojavio se u Hamburgu, 1838., u domu za siromašnu djecu ‘Das Rahe Haus’ (‘Trošna kuća).
Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je, naime, siročad s ulice te im u jednoj staroj kući ponudio novi dom.
U svome dnevniku zabilježio je da se, želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću počevši s 1. prosinca.
Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence kao krug ili prsten zimzelenog granja s četiri svijeće i svake nedjelje u došašću pali se po jedna.
Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.
Inače, na mjestu izvedenih ostataka antičke kule prvi put je postavljen veliki umjetni vijenac kao dio blagdanskog ukrašavanja Grada Zadra.
Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti, a adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Pa sad…