Da su Zadrani u mnogočemu, recimo to tako – drugačiji, i nije neka posebna novost. Oni, baš poput dobro nam poznatog Antuntuna stvari, pretežno, rade na svoj način.
Ostavivši ovaj put politiku sa strane, osim možda kriveći je za nedostatak božićnog duha, raspoloženja i ostalih pozitivnih stvari za koje, prosječna obitelj, mora odvojiti minimalno jednu mjesečnu plaću koja najvjerojatnije, kasni, zgrozili smo se kada smo u neposrednoj blizini odlagališta otpada pronašli na desetke jelki.
Istina, nije ništa čudno da stara i nepotrebna stabla završe na otpadu. Pa, ipak je Badnjak prošao, svi koji su imali namjeru okititi svoje domove to su već davno i učinili. No, pogledamo li to iz malo drugačijeg kuta, shvatit ćemo kako je ovaj “zadarski model” socijalne osjetljivosti poprilično bezdušan.
Mnoge odbačene jelke, da ne kažemo skoro sve, ostale su zapakirane i spremne za prodaju, no na razočaranje trgovca, evidentno je da nisu pronašle svoje vlasnike pa su završile u Kožinu. Pritom se, dakle, u cijelom procesu pakiranja, prijevoza, odlaganja i odlaska s područja smetlišta, baš nitko nije zapitao može li se s istim odbačenim jelkama učiniti nešto drugo. Možda čak i humano.
Iste su, svakako, mogle biti donirane, poklonjene ili u krajnjem slučaju – iskorištene za ogrjev siromašnih. Na žalost, sigurni smo da ih u samom Zadru ali i okolici ima poprilično. Isto tako, vjerujemo da se ne bi bunili već bi vrlo rado prihvatili odbačene jelke.
Tko zna, možda Grinch nije jedini kome je srce otporno na blagdane, baš kao mnogima u Gradskoj upravi. Da se njih pita, ionako ne bi znali kako riješiti problem, a razmišljanje o eventualnom ponavljanju ovog slučaja dogodine, ionako nije u njihovoj nadležnosti, konstatirat će.
