Nije lako zaključiti komu je u ovom trenutku lakše raditi, kad je riječ o zadarskoj košarci, onima koji su na parketu, odnosno, treneru i igračima, ili ljudima koji vode veliku bitku za preživljavanje KK Zadar, jedinog preostalog dalmatinskog kluba u regionalnoj ligi.
Zadar je među prvima zakoračio u predstečajnu nagodbu, s ciljem da se financijski konsolidira i počne disati punim plućima. Od nekad moćnoga kluba, i to na svim poljima, zadnjih se godina Zadar srozao na podosta nisku razinu. Zato je valjalo odraditi veliki posao – da se klub ne ugasi.
Najprije se pripremalo potrebnu dokumentaciju u postupku preoblikovanja u Športsko dioničko društvo, u čemu je ogromne korake, zajedno sa svojim suradnicima, napravio Darko Kasap koordinator te operacije, današnji predsjednik Nadzornog odbora.
Priču o odlučujućoj bitki za opstojnost KK Zadar preuzeo je Boris Skroće, poduzetnik s iskustvom u nizu tvrtki koji je potkraj srpnja ove godine imenovan direktorom kluba. Pred klubom su sudbonosni dani, jer se željno iščekuje trenutak kad će FINA i KK Zadar dobiti datum ročišta u predstečajnoj nagodbi, kako bi se u konačnici znalo kojim putem naprijed.
Ima li nade?
– Svakodnevno smo u kontaktu s ljudima u Nagodbenom vijeću i našim stečajnim upraviteljem Antom Poljakom, uvjereni da ćemo ubrzo dobiti termin, odnosno datum ročišta. Valja kazati kako sama materija zahtjeva pomno pristupanje svakom dokumentu, jer se ne smije zaboraviti da se radi o velikom novcu i ne može se tek tako prelomiti preko koljena.
Kolika su potraživanja vjerovnika koji su svojim potpisima pristali na predstečajnu nagodbu?
– Radi se o priličnom velikom novcu, gledano iz perspektive običnog čovjeka, potraživanja i obveze prema vjerovnicima iznose 20 milijuna kuna, plus 19 milijuna kuna koliko je ugovorni odnos između Grada Zadra i OTP banke. Ali to nije zapreka za početak ročišta, jer postoje subjekti čija su dugovanja na desetke milijuna veći. Samo je tehničko pitanje kad ćemo priču početi privoditi kraju.
Je li bilo teško “igrati utakmicu” s vjerovnicima, jer su oni morali pristati na otpis potraživanja, nekih 60 posto od stvarnih potraživanja?
– Ma kakvi lako! Svakom od njih moralo se predočiti finacijski plan restrukturiranja, pa se na dnevnoj bazi obrađivalo i do pet vjerovnika. Svi su željeli čuti što ih očekuje nakon postupka predstečajne nagodbe. Nisu baš svi na prvu prihvatili naš plan, nego su ga uporno odbijali, međutim, u razgovorima s njima ukazano im je da razmisle, prime savjete svojih odvjetnika i da tek onda donesu odluku.
NIje baš lako odreći se svojeg novca. U proteklih mjesec i pol dana prešli smo na tisuće kilometara, od Prevlake do Vukovara. Obišli smo sve kojima je klub dužan, uvjereni da računi koji su fakturirani podrazumijevaju i učinjenu uslugu.
Radilo se pod strašnim pritiskom, jer se uz svakodnevne obveze u klubu moralo na put, pa se zahvaljujem svima koji su vozili noćima po cijeloj Hrvatskoj i susjednim državama. Jasno, velika zahvalnost vjerovnicima koji su shvatili u kakvim je problemima klub, odnosno, zadarska košarka.
Jeste li naišli i na one koji nisu imali sluha?
– Nego! Ali me žalosti što su to učinili oni koji zadarski dres nisu obukli ni jedan dan. Ljudi koji prate košarku u Zadru i šire znaju o komu je riječ, međutim, nije trenutak da se javno iznose takvi podaci. Za sada neka bude njima na dušu. Bilo je i onih koji su rekli “nismo ‘za’, ali ni ‘protiv’, jer ne želimo biti oni koji će klub poslati u stečaj”. Hvala i njima.
Voditi klub i postupak predstečajne nagodbe nije nimalo lagan posao, jer je valjalo paziti na svaku kunu. Vaši potezi bili su pod budnim okom stečajnog upravitelja koji je u nekim svojim istupima pohvalio racionalnost i financijsku disciplinu. Je li vam to donijelo potreban mir za provedbu posla?
– Onoga trenutka kad sam došao u klub, znao sam da u Jazinama ne teče med i mlijeko, ali je u meni bilo dovoljno hrabrosti i snage da se uhvatim posla i dajem sve od sebe. Dolazim iz realnog sektora, nisam čovjek koji se ranije susretao sa sportom, međutim, moje oponente sam uspio uvjeriti da se timskim radom može napraviti puno. Otuda zahvalnost svima.
Zahvaljujte li se na taj način i političarima, gradskim vlastima, jer se pričalo kako ste u KK Zadar stigli kroz sito vladajuće strukture?
– Ne bih u ovo miješao politiku, jer to jednostavno nije točno. I prije svoje osamnaeste godine sam bio samostalan i sve što sam u životu napravio učinio sam svojim radom. Nije me nitko gurao, niti sam imao mentore. Štoviše, prije nego sam preuzeo direktorsko mjesto, znalo se da je moja prednost u tome da prema nikomu nemam nikakve obveze. Jedino što me vodilo jeste da svojim radom pomognem da se klub konsolidira i osovi na zdrave noge.
Jedan od Vaših prvih poteza bilo je “prebrojavanje” zaposlenih, raskinuli ste radni odnos s trenerima mlađih pogona. Što vas je ponukalo na taj drastični potez?
– Ne želim u pitanje dovoditi ničiju košarkašku stručnost, niti prijašnje zasluge, međutim, evidentno je da odnos prema radu nije bio primjeren potrebama kluba. Znam da nije jednostavno kad morate raskinuti radni odnos i da je ljudima trenerske struke u današnje vrijeme teško pronaći novi posao, ali smo morali napraviti rez.
Sad smo na dobrom putu da juniorski i kadetski pogon povjerimo novim ljudima i to ćemo napraviti kroz projekt koji je osmišljen o čemu ćemo nekom drugom zgodom. Ono što želim istaknuti jeste da KK Zadar mora biti nositelj, svi ostali, znači privatne Škole košarke moraju ući u simbiozu s nama, jer bez KK Zadar ne bi ni njih bilo.
Isto tako, naš klub ne može živjeti bez proizvodnje, odnosno prodaje igrača. Mi ih u ovom trenutku nemamo ni za svoje potrebe, a kamoli za uvjetno rečeno “izvoz”!
Mislite li da bi uspješnim završetkom predstečajne nagodbe oživjelo zanimanje sponzora?
– Svima je jasno da se isključivo financiranjem iz proračuna lokalne samouprave teško može računati na neki ozbiljni iskorak. Svi mi želimo bolji rezultat, bolji položaj na ljestvici, bolje igrače, međutim, to zahtijeva puno više novca nego što ga možemo namaknuti iz Grada Zadra.
Moram istaknuti kako sam kontaktima s raznim ljudima s područja bivše države i inozemstva stekao dojam kako “brend” zadarske košarke i dalje živi. Zanimanje postoji, sponzori su spremni razgovarati, postoje upiti, ali i njihova pomoć na koju su spremni i u ovom teškim uvjetima.
Zapravo, bez njih mi ne bismo mogli opstati, jer nam je za jednu sezonu potrebno oko devet i po milijuna kuna, koja nisu isključivo vezana za ugovore s igračima, nego i porezne obveze i druga davanja koja zahtjeva natjecanje sada u ABA ligi, kasnije i u prvenstvu Hrvatske.
Onda, na koji način namičete potrebna sredstva? I hoćete li nakon predstečajne nagodbe agresivnije iskoračiti na tržište kapitala?
– Ima dobrih ljudi, ima sponzora koji su bili i prije u klubu, ima novih i svima s jednakom pažnjom pristupamo i uvažavamo njihove mogućnosti i pomoć koju pružaju. Ne bih o imena. Isto tako na naše područje stigla su neka poduzeća koja dobro zarađuju, međutim, u proces preživljavanja zadarske košarke ne žele se uključiti. To je njihovo pravo, ali u praksi je dobro poznato da takvi subjekti u drugim gradovima naveliko pomažu sport.
Inače, radimo na projektima koji bi trebali privući sponzore. Čujte, najlakše bi bilo kad bi se pojavio neki princ s Bahreina i rekao kupujem KK Zadar. Ali što to znači kupiti? Ovo mislim na one koji se protive prodaji i nekakvoj bojazni vezano uz ime kluba i slično. Pa nitko neće uzeti klub i odnijeti ga na neko otočje! Košarka će uvijek ostati u Zadru, u kolijevci ovoga sporta u Hrvatskoj, niti bilo tko ima viziju eliminirati KK Zadar.
Nama je potreban strateški partner koji će biti nositelj financijske stabilnosti i potvrda da ćemo ispuniti svoje obveze prema vjerovnicima.
Stječe se dojam kako odugovlačenjem ročišta neki žele oslabiti pozicije zadarske košarke, možda su u pitanju i neke veće igre… Kako gledate na sve to?
– Ne bih se upuštao u bilo kakve prosudbe, može se u jednom dijelu govoriti o indikativnim detaljima, konkretno, vezanim uz odugovlačenje ročišta, međutim, ne želim vjerovati u takvo nešto. Ali, postoje određene struje koje ne žele prosperitet Zadra i teže k tomu da Zadar ne bude perjanica Dalmacije. Ne bih o imenima.
Kako vidite KK Zadar nakon završetka priče koja se privodi kraju?
– Vidim ga kao klub na zdravim nogama s jasnom “krvnom slikom”, odnosno, neće biti više onih priča: “Mi dugujemo, ali ne znamo koliko”! Nakon svega će se prema potencijalnim sponzorima ići otvorenih i čistih karata.
