U svibnju ove godine započeli su radovi na uređenju ulice Borka Šarlije Kese, bivše Bihaćke ulice, vrijedni oko 6 milijuna kuna. Ulica je u prvoj fazi radova veči dio dana zatvorena za promet i to na dionici od križanja s Ulicom Bleiburških žrtava, od Interspara do križanja s Dubrovačkom ulicom. Radovi bi se navodno trebali odvijati u 3 faze, a njihov prestanak bio je predviđen za šest mjeseci, dakle 1. studenog ove godine. No, kao i svi radovi u gradu Zadru, prvenstveno oni na izgradnji cesta, probijaju rokove, gradi se “puževim korakom”, a stanari, iako svjesni dobrobiti koju bi im nova modernija prometnica trebala donijeti, počinju gubiti strpljenje. Osim stanara strpljenje gube i brojni roditelji koji već mjesecima pokušavaju sa svih strana, iz svih pravaca prići Dječjem vrtiću “Maslačak” koji je ostao zarobljen između bagera, raskopane ceste, brojnih prekopanih kanala, pa čak i rubnika budućeg nogostupa kojim je posve zagrađen ovaj objekt. Pronaći način kako privesti dijete do vrtića postalo je ravno iznalaženju načina slaganja financijske konstrukcije i preživljavanja iz mjeseca u mjesec.
Ovaj gradski predio na spoju Stanova i Bilog briga već mjesecima je veliko gradilište u kojemu radovi teku opušteno jer se ne radi, navodno, o frekventnoj lokaciji. Možda, za ljude koji žive u zapadnom dijelu grada. U svakom slučaju, trenutno stanari na ovom potezu više žive u Bejrutu, no u turističkom Zadru, ali eto malo agonije za buduće opće dobro našim sugrađanima nikada nije smetalo, odnosno točnije, za mišljenje ih nikada nitko nije pitao. Malo kiše, malo vikenda, malo praznika, malo juga, itd. očito su razlozi ležernog “kopkanja” na ovoj lokaciji. S obzirom na kašnjenje završetka radova u ovoj fazi od skoro dva mjeseca, moguće je da će mnoga djeca prije završetka radova krenuti i u školu, preko brda i dolina koja vode od ovog vrtića zahvaljujući Gradu Zadru i tvrtki “Lavčević d.d. Split” koja radove izvodi i s istima dobrano kasni. Osim ovih radova u kojima se svakodnevno zatvara drugi prilaz spomenutoj predškolskoj ustanovi po bivšoj Bihaćkoj se stalno nešto kopa, prekapa, krpa te je tako i u siječnju prošle godine prokopana dionica, koja će u narednim mjesecima opet doći na red za kopanje i proširivanje, kada je tvrtka EVN Croatia izvodila radove polaganja plinskih instalacija.
Podsjetimo, početkom godine, dvije i pol godine nakon što je izabran izvođač radova na proboju Bihaćke ulice i dijela Ulice Bleiburških žrtava gradske vlasti su odlučile poništiti natječaj na kojem je taj posao dodijeljen tvrtki Asfaltne ceste iz Splita jer je, kako je tadašnji dogradonačelnik Darko Kasap rekao, tvrtki koja je izlicitirala taj posao ponudila nerealnu cijenu s kojom bi bila samo na gubitku (klasični damping u kojem se ponude izrazito niske cijene kako bi se dobio posao), a Grad Zadar, kao ugovorni investitor nema nikakve obaveze obeštećenja.
U međuvremenu Asfaltne ceste iz Splita dobile su novog vlasnika u tvrtki Osijek Koteks. To je manje važno od prošlogodišnje najave pročelnika za graditeljstvo Matka Segarića kako će rekonstrukcija te dvije ulice ući u zajednički projekt prometnog sustava Grada Zadra koji će se ponuditi na sufinanciranje fondovima EU. No, na kraju su se gradske vlasti predomislile i umjesto da čekaju europski novac odlučile kako će se baš ove godine započeti s radovima na tom projektu. Za proboj Bihaćke ulice i dijela Ulice Bleiburških žrtava u gradskom je proračunu bilo planirano 3,3 milijuna kuna, a za javnu rasvjetu rezervirano još 600 tisuća kuna.
Od Grada Zadra, odnosno tri njihova glasnogovornika, Borisa Artića, Ivane Dadić te najnovije Marine Mihovilović Pajkin, nismo uspjeli tijekom cijelog današnjeg dana, iako smo u više navrata pokušavali, dobiti odgovore na pitanja, kada je bio raspisan novi javni natječaj za izvođača radova na proboju Bihaćke ulice i dijela Ulice Bleiburških žrtava, kolika je vrijednost radova na ovoj dionici, u kojim fazama i što će se odvijati, tj. raditi, zašto se kasni s istima te koja je tvrtka uopće izvođač. Evidentno je da u Gradu Zadru odgovorni ne znaju tko im, što, a niti koliko dugo kopa po gradskim ulicama.
[pullquote align=”right”]Od Grada Zadra, odnosno tri njihova glasnogovornika, Borisa Artića, Ivane Dadić te najnovije Marine Mihovilović Pajkin, nismo uspjeli dobiti odgovore na pitanja, kada je bio raspisan novi javni natječaj za izvođača radova na proboju Bihaćke ulice i dijela Ulice Bleiburških žrtava. Evidentno je da u Gradu Zadru odgovorni ne znaju tko im, što, a niti koliko dugo kopa po gradskim ulicama[/pullquote]Osim navedenog, bivša Bihaćka ulica je najproblematičnija gradska ulica koja se proteklih godina razvlači po medijima, još od 2010. godine. Naime, uređenje Bihaćke ulice, odnosno probijanje koridora u toj ulici i njeno proširenje koje se već dugi niz godina najavljuje obuhvaća izgradnju rotora kod Interspara i Mercatora te rekonstrukciju ulice sve do križanja sa Splitskom ulicom.
Prema rješenju Općinskog suda u Zadru iz 1991. godine, stanarima Bihaćke ulice tadašnja Općina Zadar bila je obavezna na ime pravične naknade za deposedirano zemljište, a prema rješenju Općine Zadar iz 1986. godine, isplatiti iznos od tadašnjih tisuću dinara po metru četvornom, što je bilo nešto više od 100 tadašnjih njemačkih maraka po metru četvornom. U današnje vrijeme taj iznos bi bio nešto viši od 100 eura po četvornom metru. Navedenu naknadu Općina Zadar bila je dužna isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja jer je u protivnom bila dužna isplatiti i kamatu koja se plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana, kako se ističe u rješenju.
Godine 1991. sud je donio odluku da Grad Zadar mora isplatiti vlasnicima izvlaštenih terena novčanu naknadu, ali Grad tada navodno nije imao novca te su odgovorni gradski službenici očevima današnjih vlasnika, koji su 1992. godine zahtijevali objašnjenje o neisplati, istu opravdali činjenicom ratnog stanja te najavili da će isplata uslijediti nakon što on završi. Međutim, prošlo je od najavljenog 10 godina te je rješenje otišlo u zastaru 2002. godine. Stanari su 2010. godine isticali kako se upravo na temelju sudskog rješenja, odnosno odluke, Grad uknjižio kao vlasnik na njihovim dijelovima parcela. Nakon što su, kako su rekli, u Gradu potražili objašnjenje o navedenom rečeno im je kako su nastupanjem zastare 2002. godine izgubili sva prava, da je zemljište u vlasništvu Grada te je time za Grad završila cijela priča oko Bihaćke. Vlasnici parcela u Bihaćkoj tada su tražili da Grad Zadar dokaže bilo kojim dokumentom da su vlasnicima pojedinih parcela isplatili terene, bez obzira na zastaru.
Na prozivanje stanara Bihaćke ulice kako ih je Grad Zadar prevario i oštetio, iz Grada, točnije tadašnji gradonačelnik Zvonimir Vrančić, govorio je kako Grad ima potpunu dokumentaciju o tome da je zemljište u Bihaćkoj ulici uredno i zakonski otkupljeno te da je provedena sva procedura na temelju koje se Grad uknjižio. No, na medijsko inzistiranje o dokazu uplate u konačnici je priznao kako Grad Zadar nema nikakav pisani dokaz iz razloga jer se takve stvari čuvaju tek 10 godina te je tada iskoristio prigodu da stanare i medijske djelatnike koji su pratili ovu problematiku spomene u kontekstu svoje izjave kako je nekada pojedinac bio žrtva sistema, dok je danas sistem postao žrtva pojedinca. Nakon ove opisne izjave, priznao je kako je o isplati pobunjenih stanara doznao u usmenoj predaji s njihovim susjedima.
Stanari Bihaćke tada su isticali kako nije sporna izgradnja ceste jer se grad treba širiti te u skladu s time treba razumjeti i interese Grada, no kao vlasnici parcela zahtijevali su pravičnu naknadu za nešto više od 800 metara četvornih, koju kako su tada isticali, nisu dobili. Da li će ova priča dobiti svoj epilog vidjet ćemo kada se krene s ovim “žurnim” radovima na spornom potezu, od sadašnjih radova, odnosno križanja s Dubrovačkom do križanja sa Splitskom ulicom.