Vrijeme berbe i prerade maslina ovih je dana pri kraju, ali uljarske i maslinarske rasprave o tome je li kvalitenije i bolje ulje prerađeno od tek ubranih maslina, u hladnoj preradi, ili ono od maslina koje su imale pripremu i odogrčavanje u moru ili, rjeđe, u soli, nemaju kraja.
Struka i zakonodavtsvo svih zemalja u kojima je maslinarstvo značajna poljoprivredna kultura utvrdili su da je prvi način jedini ispravan, te da je sve ostalo – nešto drugo i pogrešno.
Ta činjenica kao i uspjesi uljara zadarskog kraja na natjecanjima te njegov proboj i cijena na tržištu doveli su do toga da neke uljare uopće ne prerađuju masline odležane u moru. Uljara Zadar u novom naselju na Bokanjcu ipak melje i takve masline, a njezin vlasnik Petar Anić nam je u kratkom razgovoru objasnio zašto druge uljare te masline ne prerađuju, a zašto ih njegova ipak prima.
Nagrizene stijenke
– Dva su glavna razloga zbog kojih uljare nerado primaju masline iz mora. Prvi je u tome što je teško pomiriti interese maslinara koji žele ekstra djevičansko i ulje i drugih, kojima je draži tradicionalan način. Ova druga ulja su “ulja s greškom”, u postrojenju, bez obzira na pranje, miris takvog ulja ostaje i prenosi se na sljedeće masline u preradi.
Drugi razlog je taj što masline iz mora, odnosno more, nagrizaju stijenke postrojenja i skraćuju mu vijek trajanja. Mi smo svjesni da je tradicija baš u zadarskom kraju još uvijek jaka, trećina svih prerađenih maslina kod nas je stigla iz mora i jednostavno ne možemo odjednom prekinuti tu tradiciju. Uostalom, postoji i financijski faktor koji nije nevažan. Mi zato naše maslinare grupiramo, nikad u jednom danu ne pređujemo masline s različitim “podrijetlom”.
Moram napomenuti da se i tradicija, čak i na otocima, pomalo mijenja, pa u našu uljaru stižu na preradu tek ubrane masline s otoka.
– Kakva je po vašem iskustvu i preradi bila ovogodišnja maslinarska sezona?
– Količinski je na tri četvrtine lanjske što se tiče uroda, a randmani su bili niži, čak vrlo niski pogotovo na početku sezone i pogotovo kad su bile u pitanju masline iz zapadnog dijela naše županije. Kasnije su randmani rasli, najviše se ulja iscijedilo iz maslinika iz istočnog dijela županije, ponekad su randmani bili veći od 20 posto.
Zbog napada svrdlaša i kišne godine ulja su malo blaža, neću reći lošija nego inače, ali su sigurno bolja od onoga što se građanima prodaje po trgovačkim centrima.
– Kako se naši uljari maslinari i uljari mogu sa svojim uljima boriti protiv jeftine, ali i kvalitetom vrlo sumnjive konkurencije iz uvoza?
Reguliranje tržišta
– Ozbiljnim reguliranjem tržišta! Tržište ovog vrijednog proizvoda nije regulirano i to ću potkrijepiti samo jednim primjerom: u ugostiteljskim objektima, u ponudi na stolu, nije saživjelo ulje u orginalnoj ambalaži, s deklaracijom i cijenom, tako da gost dobije i kvalitetno ulje i da ga adekvatno plati.
– Taj je ne mali segment prepušten stihiji, ugostitelji se neće upuštati u ponudu refuzo vina, ali bez problema nude otvoreno ulje vrlo sumnjive kvalitete, često najgore klase iz uvoza, samo zato jer ga nabavljaju po niskoj cijeni i zato da bi zadovoljili formu. Da zakonodavac samo u tom segmentu napravi pomak mogli bi reći da smo krenuli u reguliranje tržišta maslinova ulja.
