„Odnos je posao, konflikt je neminovan, ali bitno je biti svjestan u odnosu, jer svaki je konflikt dar i prilika za rast“, jedan je od zaključaka 1. MILDA konferencije na temu Ljubav, seks i odnosi. Veze bez nesuglasica i konflikata nisu iskrene i plodonosne jer upravo iz tih konflikata možemo mnogo naučiti o sebi i o partneru.
Naš partner nije naša izgubljena polovica
Svaka osoba je cjelovito biće za sebe i nije joj potreban partner kako bi ju učinio cjelovitom. Partner nas može nadopunjavati, no ako živimo u simbiozi s partnerom na način da smo apsolutno nefunkcionalni bez njega, taj odnos nije dobar za nas kao odrasle i odgovorne ljude. U vezi se lako razvije ovisnički odnos koji nam se može učiniti kao ljubav, brižnost i slično, no najčešće se radi o popunjavanju nekih naših vlastitih potreba i rana, nečime izvana, potrazi za roditeljima koje nismo imali i slično. To nije dobro jer ako ostanemo bez te osobe koja nas „čini cjelovitima“, a ta mogućnost postoji, bit ćemo opet nepotpuno i nefunkcionalno ljudsko biće. A svaka zdrava osoba ima kapacitete i mogućnost da bude potpuna i funkcionalna.
Briga o sebi je neizostavna
Ako želimo vezu u kojoj smo zadovoljni, odabir pravog partnera nije jedini preduvjet. Neizostavno je da bez obzira što smo od JA postali MI i dalje znamo i možemo biti JA, brinuti o sebi i uživati u sebi. Par je sačinjen od dvije osobe, no važno je da je svaka od te dvije osobe prvenstveno pojedinac za sebe. Potrebno je brinuti o svojim granicama i preuzimati odgovornost za svoje postupke, misli i emocije. Okrivljavati partnera za nešto što mi osjećamo, za naše nezadovoljstvo i za naše nezadovoljene potrebe nema smisla. Mi smo ti koji trebamo voditi brigu o svemu nabrojanome i iskreno i otvoreno komunicirati sebe našem partneru. Jedino ćemo tako moći učiti o sebi i o partneru iz zajedničkih iskustava te ulagati u vlastiti rast i razvoj, a samim time i u razvoj našeg odnosa. Ako nismo svjesni što se događa u našem odnosu, nećemo biti u stanju učiti iz njega, učiti iz konflikata do kojih dolazi, već ćemo ostati u začaranom krugu okrivljavanja drugoga, prebacivanja odgovornosti i ulaženja u ulogu žrtve.
Ključ intimnosti – ranjivost
Svaki odnos ima svoju dinamiku kojom se razvija te prolazi određene faze, više ili manje uspješno. Kako bismo razvili potpunu intimnost u odnosu i zadržali strast potrebno je da u njemu postoji privlačnost, poštovanje, predanost i povjerenje. Odnos se temelji na ranjivosti. Kad nekoga volimo i potpuno smo mu predani, postajemo ranjivi, imamo što za izgubiti. Od te ranjivosti ne smijemo bježati, već se trebamo učiti biti ranjivi i biti u redu s time. Ranjivost znači da postoji mogućnost da budemo jako razočarani i povrijeđeni, ali samo tako možemo bit u potpunosti preplavljeni, osjetiti ljubav u njenoj suštini i biti zaista ispunjenog srca i sretni. I na kraju, taj se rizik najčešće isplati jer ako i ne ispadne kako smo se nadali, naučit ćemo vrijednu lekciju. „Ako želimo strast moramo se aktivno prepustiti partneru i preći sigurnosnu zonu, istražiti svoju tamnu stranu – biti ranjivi.“, zaključili su na MILDA konferenciji. Ranjivost nam je potrebna i u vlastitom krevetu, u razvoju seksualnosti u našem odnosu. Jedino potpuno otvorenog uma i srca možemo zaista čuti svog partnera, osjetiti ga, prepoznati njegove potrebe i želje, ali i svoje vlastite. Put do potpune intime, razumijevanja i svih slasti seksualnosti vodi kroz ranjivost.
Više ovakvih tekstova pročitajte na portalu Insideout.hr.
