Dešifriranje genoma još jednog drevnog ljudskog srodnika rezultiralo je novim misterijem i pitanjima te pokazalo da su svijet i evolucija ljudskih predaka bili složeniji nego što se mislilo.
Znanstvenici su u novom broju časopisa Nature objavili da su uspjeli napraviti nešto što se godinama smatralo nemogućim – dovršili su sekvencioniranje DNK stare oko 400.000 godina, najstarije koja je ikada dobivena iz fosila ljudskih predaka.
Genetski materijal relativno se brzo raspada pa se ostaci drevnih ljudi donedavno nisu mogli detaljno istraživati. U novoj studiji stručnjaci su uspjeli povezati gotovo potpune sekvence mitohondrijske DNK (mtDNK).
‘Prije više godina genetičari su govorili da nije moguće izdvojiti DNK stariji od 60.000 godina. Naravno, to predviđanje nije bilo točno. Tehnologija je jako napredovala’, rekao je član istraživačkog tima Jose Bermudez de Castro iz National Research Centre for Human Evolution (CENIEH).
Voditelj istraživanja prof. Svante Pääbo iz Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu kaže da su njihovi rezultati pokazali da je sada moguće istraživati DNK ljudskih predaka koji su stari stotinama tisuća godina.
Neočekivani rezultati
Za dobivanje uzorka korištena je bedrena kost iz nalazišta Sima de los Huesos (jama kostiju) u Španjolskoj u kojoj se nalaze ostaci najmanje 28 drevnih ljudi. Nalazište je otkriveno 1990-ih. Kosturi iz vremena srednjeg pleistocena u jamu su najvjerojatnije pokopani namjerno, no uzrok smrti praljudi za sada nije otkriven. Fosilni ostaci imaju mnoge značajke tipične za neandertalce pa se godinama pretpostavljalo da su pripadali neandertalcima koji su u Europi izumrli prije 30-ak tisuća godina ili vrsti ljudskih predaka poznatoj kao Homo heidelbergensis iz koje su se u Europi vjerojatno razvili neandertalci, a u Africi suvremeni ljudi.
No analiza je sve iznenadila. Umjesto da je pokazala snažnu povezanost između španjolskih fosila i neandertalaca, što je bilo za očekivati na temelju tjelesne sličnosti, mitohondrijska DNK otkrila je da su ostaci iz jame kostiju najsličniji onima iz prostorno i vremenski udaljene sibirske špilje Denisova. Ostaci denisovanaca, prst i zub, stari su 40-ak tisuća godina, a imaju svojstva slična neandertalcima s određenim jasnim genetskim razlikama.
‘Ovo zapravo otvara više pitanja nego što daje odgovora’, rekao je Pääbo.
Razne teorije
Iznenađujući rezultati mogli bi se objasniti na više načina.
Na temelju očekivanih mutacija u DNK, tim s Max Plancka izračunao je da su praljudi iz Španjolske i denisovanci imali zajedničkog pretka prije nekih 700.000 godina.
Pääbo smatra kako je moguće da su praljudi iz Sime de los Huesos predstavnici ‘utemeljiteljske populacije’ koja je nekoć živjela po cijeloj Euroaziji iz koje su kasnije nastali denisovanci i neandertalci. Obje skupine mogle su naslijediti istu mitohondrijsku DNK koja je otkrivena u Španjolskoj i u Sibiru. No budući da se mitohondrijsko nasljeđe prekida svaki put kada žena ne rodi kćer, neandertalci su je mogli izgubiti dok je ona mogla nastaviti postojati kod žena denisovanaca.
Međutim, ima i stručnjaka koji smatraju da su hominidi iz Sime de los Huesos zapravo rani neandertalci dok je neobična mtDNK mogla poteći iz neke druge skupine hominida. Naime, nedaleko od Sime de los Huesos znanstvenici su pronašli kosti još jednog pračovjeka stare oko 800.000 godina koji je nazvan Homo antecessor, a smatra se potomkom Homo erectusa. Chris Stringer iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu smatra kako je moguće da se ta vrsta križala s populacijom iz koje su kasnije nastali i denisovanci i neandertalci.
Novi rezultati ipak nisu konačan dokaz da su španjolski praljudi bliži denisovancima. Naime, mitohondrijska DNK predstavlja samo dio nasljeđa koje se prenosi preko majčinske linije – s majke na kćeri. Za razliku od nje, nuklearna DNK sadrži materijale obaju roditelja i svih njihovih predaka te obično daje mnogo jasniju sliku povijesti određene populacije, kao i njezinih miješanja s drugima.
Stručnjaci se nadaju da će Pääbov tim uskoro uspjeti dešifrirati i nuklearnu DNK ostataka iz Sime de los Huesos koja bi trebala dati konačne odgovore na otvorena pitanja. No to neće biti lako, jer nuklearne DNK u kostima ima mnogo manje nego mitohondrijske.
