Najnovija, stodeseta po redu knjiga Tomislava Marijana Bilosnića zbirka je njegovih putopisa naslovljena Mediteranski putopis. Već iz naslova je razvidno kako se Bilosnićevi putopisi odnose na njegova lutanje sredozemnim okoljem, a što je sabrana na više od sto i trideset stranica teksta.
– Evo me kako lutam Sredozemljem, okriljem naše povijesti i civilizacije pokušavajući ne ostati dužan ni Odiseju – kaže Bilosnić u predgovoru svoje knjige.
Putovati Sredozemljem, uranjati u civilizacijske i kulturne tekovine i slojeve Mediterana zapravo je putovanje izvan dimenzija vremena. Ništa se tako brzo, ali istodobno i tako sporo ne mijenja kao Mediteran. U tom je ključu i koncipirana ova knjiga, kao svojevrsno dokumentarno i virtualno putovanje obalama Sredozemlja. Simbolično knjiga počinje i završava u Zadru. Na put se kreće s Kalelarge, a vraća se u božanstveni zadarski suton. Kompozicija uvrštenih putopisa slijedi logičnu geografsku putanju putopisne plovidbe, od Zadarskoga kanala do Albanije, Turske, zatim Maroka, i povratka u Europu preko Španjolske i Francuske. Ono što koncepciju knjige čini virtualnom činjenica je da su putovanja i putopisi nastajali u različitim vremenskim razdobljima u više od posljednjih dvadesetak godina. U tome se konačno i prepoznaje kako Mediteran vrijeme uopće ne poznaje, u prvom ga redu uvjetuje kultura njegova prostora, duh njegovih ljudi, a to je ono što ga čini vječno stalnim.
Čitanju ove knjige tako se i može prići virtualno i slobodno, svako putovanje može se promatrati iz dimenzije prvog i posljednjeg poglavlja uvijek se iznova vraćajući Kalelargi i zalasku sunca s jedne strane, ili se pak odvažiti prema jugu, istoku i vratiti se zadarskome zapadu baš sa Zapada. Kao što je putovanje znak slobode ljudskoga duha, njegova potvrđivanja u relativnosti vremenske historičnosti, tako neka i ova putopisna knjiga bude prostor slobodnoga čitanja, promišljanja i zamišljenog krstarenja kolijevkom svjetskih civilizacija.
Mediteranski putopis nastavak je Bilosnićevih putopisa objelodanjenih u ranijim putopisnim knjigama Put za Casablancu (Split, 2007.) i Put za Barcelonu (Zadar, 2011). U kojima se Bilosnić pokazuje rasnim pripovjedačem koji se lako služi jezičnim i stilskim bravurama.
Pišući o putopisima svestranog umjetnika riječi Tomislava Marijana Bilosnića, dr. sc. Ivo Kalinski ističe autorovu osebujnu stvaralačku energiju i strategiju. Kalinski će za Bilosnića kao putopisca reći i to da je „vjeran promatrač, nadasve pouzdan zapisivač promatranoga, s poznavanjem i navođenjem još mnogih intrigantnih povijesnih podataka koje spretno i sretno uklapa u putopisno štivo, podataka dragocjenih o kojima mi, obični smrtnici pojma nemamo. Bilosnić je i inače, ovdje posebno, majstor detalja, majstor frapantnog arsenala riječi, majstor emotivnog prigrljaja što sveukupno rečeničnim ustrojem, tečnim štivom iz rečenice u rečenicu, potencijalnom čitatelju pruža osjećaj neobične razdraganosti i užitka“.
Knjigu Mediteranski putopis u kojoj su objavljeni i putopisi nagrađeni prvim nagradama na natječajima za hrvatski književni putopis u Loboru, tiskana je u izdanju zadarske nakladničke kuće 3000 godina Za dar, koja se ove godine javlja s devet novih izdanja više zadarskih i stranih autora.