Pitanje o kojem će se na referendumu uskoro izjašnjavati hrvatski državljani u svojoj je biti svjetonazorsko. Građani će na njega odgovarati sa ZA ili PROTIV u skladu sa svojim uvjerenjima, uglavnom neovisno o tome što govore znanstvene činjenice.
Za očekivati je da će liberali većinski biti protiv toga da se brak u Ustavu definira kao isključivo heteroseksualna zajednica, a konzervativci za, prije svega zbog straha da gayevi ne bi previše lako stekli prava na roditeljstvo i usvajanje djece. Neke znanstvene studije iz područja moralne psihologije, pokazale su da se ljudi, kada su u pitanju važne teme s etičkim konzekvencama, uglavnom opredjeljuju u skladu s već formiranim moralnim matricama. Dakle, mi odlučujemo za ili protiv u trenu, a argumente usvajamo tek naknadno i samo kako bismo potvrdili svoje stavove. To se naziva moralnom intuicijom. U svojim odlukama konzervativci će se najviše upravljati psihološkim temeljima morala koji se mogu svrstati u kategorije ‘Autoritet i poštovanje’, ‘Čistoća i svetost’ te ‘Odanost grupi’, dok će za liberale puno važnije kategorije biti ‘Briga za druge’ i ‘Pravednost’.
Iako statistike govore u prilog tome da liberali više drže do znanosti, i jedni i drugi u etički nabijenim pitanjima pokazuju karakteristične pristranosti. Primjerice, američki će konzervativci biti skeptični prema ideji o klimatskim promjenama i pravima imigranata dok će liberali biti skloniji teorijama zavjere oko 11. rujna i otporu prema GMO-ima, bez obzira na to što govore znanstveni podaci. Prema provedenim analizama tek manji broj umjerenih pripadnika dviju opcija spreman je promijeniti svoje mišljenje kada je suočen sa znanstvenim dokazima. Većina će činjenice koje govore suprotno njihovom mišljenju objasniti raznim racionalizacijama, često teorijama zavjere u stilu ‘istraživanje su financirali određeni lobiji’, ‘znanstvenici su i sami pripadnici određene interesne skupine’ i sl.
No unatoč tome pogledajmo što o gay roditeljstvu govore do danas provedene studije. Treba istaknuti da se one ne provode jako dugo jer su gayevi relativno nedavno počeli ostvarivati svoja prava i to u rijetkim državama.
2010. godine četiri američke udruge, American Psychological Association, The California Psychological Association, The American Psychiatric Association i American Association for Marriage and Family Therapy objavile su sljedeće:
‘Relativno mali broj studija izravno je istraživao gay očeve, međutim, one koje postoje utvrdile su da su gay muškarci podjednako sposobni roditelji kao i heteroseksualci. Dostupni empirijski podaci ne daju osnove za zaključke da gay muškarci nisu sposobni za roditeljstvo. Kada bi bili inherentno nesposobni, to bi otkrile već i male studije s odgovarajućim uzorkom. No to se nije dogodilo. Ne čini se da odrastanje uz samohranog oca predstavlja inherentnu zapreku za psihološko blagostanje djeteta veću od odrastanja uz samohranu majku. Homoseksualnost nije patologija ili nedostatak, pa stoga ne postoji ni teoretski razlog za očekivanje da bi gay očevi štetili svojoj djeci. Dakle, iako je potrebno provesti još istraživanja, dostupni podaci pokazuju da je teret empirijskog dokazivanja na onima koji tvrde da je loše imati gay oca.’
Zašto je važno da gayevi mogu sklapati brakove?
Američka akademija za pedijatriju ovoga je ožujka po prvi put objavila dokument kojim podržava sklapanje istospolnih brakova kao i to da usvajaju djecu.
‘Djeca se lijepo razvijaju u stabilnim obiteljima koje im pružaju stalnu sigurnost, a jedan od načina da im to omoguće je brak’, rekao je Benjamin Siegel suautor objavljenog dokumenta i dodao: ‘AAP vjeruje da svi parovi trebaju imati jednaku mogućnost da ostvare ekonomsku stabilnost i federalnu podršku kakvu imaju vjenčani parovi kako bi mogli podizati djecu.’
U sažetku studije Akademija ističe da su podaci prikupljeni u više od 30 godina istraživanja utvrdili da su djeca odrasla u istospolnim zajednicama pokazala društveno, psihološko i seksualno zdravlje te otpornost unatoč pravnoj neravnopravnosti i društvenoj stigmi.
U dokumentu predstavljenom na 10 stranica s više od 60 citata, utemeljenom na analizi stručne literature koja je trajala više od četiri godine, ističe se da na blagostanje djece više utječu odnosi s roditeljima, osjećaj sigurnosti i kompetencije roditelja te društvena i ekonomska podrška obitelji negoli spol ili spolna orijentacija roditelja.
‘Budući da brak jača obitelji i time pogoduje razvoju djece, ona ne bi trebala biti lišena prilike da njihovi roditelji žive u braku. Mogućnosti ostvarenja roditeljstva koje uključuju potpomognutu oplodnju, usvajanje i sl. trebale bi se temeljiti na kompetenciji roditelja, a ne na njihovoj spolnoj orijentaciji’, zaključila je Akademija.
Pet prednosti gay roditelja
Iako je jasno da djeca gay roditelja u heteroseksualnom, tradicionalnom patrijarhalnom društvu mogu biti stigmatizirana, brojne su studije pokazale da istospolni roditelji čak mogu imati određene prednosti pred heteroseksualnim.
Stručnjaci ističu pet ključnih razloga za takav potencijal.
1. Gayevi odabiru da imaju djecu, dok se heteroseksualnim parovima djeca vrlo često jednostavno događaju. Nakon što izdrže sve izazove i nadiđu sve zapreke u nastojanju da postanu roditelji, gayevi su u prosjeku snažnije motivirani i predaniji roditelji od heteroseksualnih.
2. Gay parovi su veliko utočište za djecu koja čekaju posvajanje, osobito za onu koja najteže nalaze udomitelje poput djece drugih rasa, djece iz manjinskih skupina te one starije od tri godine. Osim toga više od pola djece koju u SAD-u usvajaju istospolni parovi ima posebne potrebe.
3. Jedna studija objavljena 2007. u časopisu American Journal of Orthopsychiatry pokazala je da su djeca odrasla u istospolnim obiteljima u prosjeku tolerantnija jer su ih roditelji naučili da budu otvorenog uma i suosjećaju s drugima.
4. U 2010. objavljena je jedna revizija svih postojećih studija koja je pokazala da djeca gay roditelja pokazuju dobar akademski uspjeh, odnosno da imaju isti prosjek ocjena te sličnu (ne)sklonost delikvenciji kao i djeca heteroseksualnih roditelja.
5. Jedno istraživanje objavljeno 2010. u časopisu Pediatrics pokazalo je da su djeca lezbijki samouvjerenija od djece heteroseksualnih roditelja. Neki stručnjaci smatraju da bi razlog tome mogla biti činjenica da su oba istospolna roditelja snažnije uključena u odgoj.
Studija sa sličnim rezultatima ima još. Međutim, nema ih ni približno dovoljno, osobito ne velikih na kvalitetnom uzorku. Razlog je jednostavan – u svijetu nema dovoljno gay parova u legalnom braku koji su na temelju svojih ljudskih prava došli do djece da bi se kvalitetno mogli procjenjivati blagostanje, razvoj i uspjeh njihove djece. Naime, nerijetko su gay roditelji samohrani, a staratelji su postali nakon što se je propao njihov pokušaj da se uklope u društvo i ostvare heteroseksualni brak; drugim riječima nakon razvoda.
Naravno, ima i studija s drugačijim rezultatima. Sociolog Mark Regnerus sa Sveučilišta u Teksasu objavio je u lipnju 2012. godine u časopisu Social Science Research studiju provedenu na uzorku od oko 15.000 sudionika koja je pokazala da su heteroseksualni parovi bolji roditelji od homoseksualnih, odnosno da djeca odgajana u istospolnim zajednicama češće razmišljaju o samoubojstvu, da su sklonija nevjeri, da će se vjerojatnije zaraziti spolnim bolestima, te da su češće nezaposlena i sklonija psihičkim tegobama.
Međutim, u mjesecima nakon objave brojni su američki stručnjaci i časopisi, među kojima i Social Science Research, Američka udruga sociologa, ali i Regnerusovi kolege sa sveučilišta, ukazali na ozbiljne probleme studije, osobito na problem kvalitetnog uzorka, a čak je i sam autor priznao da je bio nespretan u korištenju nekih termina te da su zaključci istraživanja krivo interpretirani. No ovo diskreditirano istraživanje udruga ‘U ime obitelji’ jedino smatra relevantnim.
Američki katolici podržavaju istospolne brakove
Otpor brakovima i pravima homoseksualaca, najizraženiji je u zemljama koje su pod snažnim utjecajem tradicionalnih religija. No zanimljivo je da su u SAD-u katolici najotvoreniji prema ideji o istospolnim brakovima.
Jedno ispitivanje javnog mnijenja koje je u ožujku 2013. objavilo Sveučilište Quinnipiac pokazalo je da američki katolici, unatoč službenim učenjima Crkve, snažnije podržavaju istospolne brakove od drugih Amerikanaca.
Ono je utvrdilo da 54 posto katolika podržava istospolne brakove, a protivi im se samo 38 posto. Za usporedbu, 47 posto ostalih Amerikanaca podržava gay brakove, a protivi im se 43 posto.
‘Katolički glasači u Americi su predvodnici u podršci istospolnim brakovima’, rekao je Peter A. Brown, pomoćni direktor na Quinnipiac University Polling Institute istaknuvši da je to osobito izraženo među mladima.
‘Glasači u dobi od 18. do 34. godine podržavaju istospolne brakove sa 62 naprama 30 posto; glasači između 35. i 54. godine su podijeljeni sa 48 prema 45 posto za, dok su glasači iznad 55. protiv sa 50 prema 39 posto’, pojasnio je Brown.
Iz godine u godinu ova podrška katolika, ali i drugih Amerikanaca gay brakovima sve više raste. U 2008. godini bila je 48 prema 46.
No kao što smo rekli na početku, to su sve ‘samo’ znanstveni podaci, a na referendumu će uglavnom odlučivati moralna intuicija.
