Po pitanju referenduma o braku ponovno bi se mogao oglasiti Ustavni sud, a ako to učini, nije isključeno poništavanje odluke Sabora o njegovu raspisivanju. Ustavni suci zgroženi su činjenicom da im se Sabor nije obratio i zatražio ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja o ustavnom definiranju braka kao životne zajednice muškarca i žene. Tim prije što smo se našli u potpuno novoj situaciji – prvi put ide se u izmjenu Ustava na temelju zahtjeva građana i referendumom, i to u okolnostima kad ništa nije normirano. Nema propisa o tome što je podobno za tu vrstu referenduma, kao ni procedure prema kojoj bi se Ustav tim putem mijenjao.
Podijeljeni i u SDP-u
Ustavni suci izostavljanje Ustavnog suda koji je svojim tumačenjem (ne)ustavnosti referendumskog pitanja mogao nadomjestiti nedostatak propisa te neprincipijelnu (etiketiraju je) koaliciju SDP-a i HDZ-a čiji su zastupnici sa 104 glasa odlučili da će se 1. prosinca održati referendum, doživjeli su kao izazivanje ustavne krize.
Da smo se našli u ustavnoj krizi, tvrdi i jedan od najutjecajnijih ustavnopravnih stručnjaka Branko Smerdel koji u intervjuu posljednjem broju Novog informatora kaže da “saborska većina propušta pročitati odredbe Ustava koje se odnose na referendum… i hoće ih iskrenuti ili pak ne razumiju ograničenja i okvire u kojima treba djelovati izabrana vlast”.
O tim zamršenim pitanjima podijeljeni su i u SDP-u. Iako su u Saboru glasali disciplinirano i podržali odluku o raspisivanju referenduma zajedno s HDZ-ovim amandmanima, dio esdepeovaca i dalje smatra da se prethodno trebalo obratiti Ustavnom sudu. Pobornici takvog razmišljanja aktualnu situaciju opisuju kao korak prema tektonskom poremećaju u političkom i institucionalnom uređenju zemlje. Smatraju da je takvim izglasavanjem odluke o raspisivanju referenduma učinjen opasan presedan, odnosno da su si saborski zastupnici – dakle političari – prisvojili ulogu ustavnih sudaca. Među vladajućim političarima ima i onih koji tvrde da SDP-ovi potezi u vezi s referendumom o promjeni Ustava nisu na tragu socijaldemokracije, nego su usmjereni prema eutanaziji institucija i koncentraciji vlasti.
Sugovornik iz vrha vlasti na te vrlo ozbiljne optužbe odgovara konstatacijom da Sabor sebi uzima ulogu koju i treba imati. Sabor je taj, naglašava, koji ima ovlast donošenja Ustava, a ne Ustavni sud. Ustavni sud je nadležan za ocjenu ustavnosti zakona, a ne za tumačenje Ustava.
– Pa ne mogu ustavni suci biti iznad samog Ustava! – kaže naš sugovornik koji je na čvrstom stajalištu da Ustavni sud nema više što odlučivati o referendumu.
Ključna hijerarhija propisa
U Ustavnom je sudu trenutačno raspoloženje takvo da je realno očekivati kako će lopticu vratiti SDP-u i opet ući u igru tako da si sami stave referendumom na dnevni red. Budući da je u Narodnim novinama 8. studenoga objavljena odluka Sabora o raspisivanju referenduma, stječu se uvjeti za reakciju ustavnih sudaca. Trenutačno je dilema može li se odluka tretirati kao akt zakonodavca koji je, poput zakona i drugih propisa, podložan ocjeni ustavnosti ili bi joj trebalo pristupiti s pozicije ovlasti Ustavnog suda da “nadzire ustavnost i zakonitost referenduma.” Prevladava ovo drugo mišljenje.
Bude li ocjenjivao ustavnost sadržaja referendumskog pitanja, Ustavni sud sigurno neće osporiti ustavnost definicije braka kao životne zajednice muškarca i žene. Ono što bi se moglo ocijeniti neustavnim je stavljanje takve definicije u Ustav. Laički rečeno, problem je u hijerarhiji propisa. Sve je u redu ako je brak tako opisan u zakonu, ali ako se ta definicija stavlja u Ustav koji je za dvije stepenice viši propis, onda je već riječ o, uvjetno rečeno, privilegiji rezerviranoj za samo jednu skupinu građana. Problem je, kažu ustavnopravni stručnjaci, u formalnom, a ne materijalnom aspektu jer se zakonska materija ne smije prenositi u Ustav. Uostalom, i Venecijanska komisija smatra da je konstitucionalizacija zakona nedemokratska i protivna europskim standardima.