Vrlo osobnim stavom papa Franjo je predstavio program svog pontifikata. Vrhovni poglavar Katoličke crkve, koji potječe iz Latinske Amerike, trenutni vladajući gospodarski sustav naziva “nepravednim u korijenu” i traži promjene. Istovremeno, izrazito od Katoličke crkve traži promjene i novi duh otvorenosti. Bit je u misionarskom doživljavanju crkve i njezinoj decentralizaciji, kao i u većem angažmanu za jedan pravedan svijet.
U načelu papa Franjo osjeća da upravo do boli nedostaje oduševljenje Katoličkom crkvom. Ona se višestruko zabarikadirala iza zatvorenih vrata i mora ponovno izaći među ljude. Crkva mora biti otvorena kuća i imati stalno otvorena vrata. Ali često, “mi se ponašamo kao kontrolori milosti, a ne kao njezini pomagači”, kazao je papa.
Zakon jačeg
U ovaj latinskoamerički kontekst pripadaju i neke primjedbe na račun crkvenih struktura. “Pretjerana centralizacija komplicira život Crkvi i njezinoj misionarskoj dinamici, umjesto da joj pomaže.” Već na početku ovog dokumenta Franjo spominje autoritet u Crkvi. I govori o novom usmjerenju. Na samo nekoliko stranica ovaj se izraz pojavljuje više puta, gdje se govori o papi, biskupu i papi. U jednom od središnjih dijelova dokumenta, koji je u službenoj verziji dugačak 180 stranica, papa Franjo tematizira i “novo usmjerenje papinstva” i više ne spominje niti jednom izraz “papinski ured”.Papa Franjo na stup srama stavlja “gospodarstvo koje isključuje” i “socijalnu nejednakost” te se žali na “socijalnu neravnopravnost”. Danas se sve događa po kriterijima konkurentnosti i po zakonima jačeg, pri čemu “moćni uništava slabijeg”. Velike mase stanovništva su isključene u velikoj mjeri i potisnute na rub: “bez posla, bez izgleda, bez izlaza”, čovjek sam je pretvoren u “potrošno dobro”. Iz ovih riječi pape, kojem se ljudi u komotno udobnoj Europi dive, proizlazi upravo dramatična analiza, iz koje je izrasla takozvana teologija oslobađanja Latinske Amerike.
Otvoren za prijedloge kako poboljšati stanje
Dobrih osam mjeseci nakon izbora za papu, 76-godišnji Franjo dakle razlaže svoj program. Pri tome pogled unazad, na njegov još svježi pontifikat, jasno ukazuje na razvoj. Krajem lipnja je objavljena prva enciklika, ali dokument “Lumen Fidei” (Svjetlo vjere) bila je ostavština prethodnika Benedikta. Zapravo je objavljivanje ove enciklike nakon 100 dana provedenih na položaju možda značilo kraj jedne faze promatranja i analize.
Od tada papa Franjo u riječima i simbolici djeluje jasnije, drastičnije. Primjeri za to su posjet izbjeglicama na Lampedusi, sadržaj velikog intervjua za niz isusovačkih novina pa i bliskost s hendikepiranima i bolesnima.Papa Franjo podsjeća na to da je još Ivan Pavao II. (1978-2005), još 1995., u svojoj ekumenskoj enciklici, molio za pomoć u pronalaženju novog “oblika vršenja (papinskog) primata”. “U tom smislu nismo daleko otišli”, zaključuje razočarano Franjo i time kritizira mnoge papinske teologe. Kaže da je otvoren za prijedloge kako bi papinski ured postao bliži Isusu i kako bi bolje reagirao na potrebe svakodnevice.
Senzacionalni dijelovi
Sve to slijedi sadašnji tekst. Jer, na kraju krajeva, Franjo očekuje da se svaki pojedini kršćanin, svaka pojedina zajednica, može i treba tako ponašati. Ovaj se tekst u velikom dijelu može ocijeniti senzacionalnim. U drugoj polovici dokument gubi povremeno na napetosti. Osim ljubavi svako malo se spominje izraz radost, koji stoji i u naslovu ovog dokumenta “Evangelii Gaudium” (Radost evanđelja).
Na više mjesta Franjo izražava jasno odbijanje, na primjer kod odbijanja bilo kakvog pobačaja ili kod pitanja zaređivanja žena. Ali pogled se otvara za to kod kojih tema papa Franjo ostavlja slobodan prostor. Nema “ne” u pitanju zaređivanja oženjenih muškaraca (tzv. viri probati), nema prigovora na pitanje o đakonskoj djelatnosti žena. A neki dijelovi upućuju na pitanje, o kojem se u Njemačkoj oštro raspravlja, o mogućnosti da sakramente primaju ponovno oženjeni odnosno udate, a prije toga razvedeni muškarci i žene.
Crkva zapravo ne može sakramente dodjeljivati ili ih odbijati davati, “pa ni vrata sakramenata ne smiju iz bilo kakvog razloga ostati zatvorena”. To su prave objave rata onima koji smatraju da sve jednostavno treba ostati onako kako je oduvijek bilo.
