Ma, pročita sam nešto al’ sad… Ne znan, je’l to tu, oprostite ako smetan… – skoro pa konspirativno, usput se okrećući i na lijevo i na desno, pod upaljenim svjetlima reflektora s kupole trgovačkog centra, obratio se u kasnim poslijepodnevnim satima četvrtka djedica s kapicom ‘šiltericom’ na glavi prodavačici u kiosku Tvornice kruha Zadar.
– Izvolite, tu smo spremili i za vas, kratko je uz široki smiješak na tržnici City Gallerije, klimnula i odgovorila Aida Dedaković, posluživši barba Marina – štrucom kruha.
– Fala, fala vam lipa. Eto, lipa moja i draga, Bog te blagosovija. I tebe, momak, ali sinko nemoj me slikavat. Pa da me ljudi vide u internetu i novinan. Ka’ nekog prosca. Molin vas…, tiho nam se obratio i pozdravio na odlasku, skoro pa skrušeno, baš kako i dolikuje onom: Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Kod nas se i krilatica: Kruha i igara, u zadnje doba prometnula samo u: igara. Međutim, to je neka skroz treća tema. Idemo natrag. Prodavačica:
– Nije prvi, bilo ih je danas podosta. Malo ujutro, najviše sada u popodnevnim urama. Neugodno je ljudima, treba ih razumit, još uvik se na onoga tko nema gleda kao na nekoga ispod nas, jadnika. Ne smi se, jer pogledaj šta se oko nas događa. Besparica, mladi bez posla. Nikad ne znaš tko će sutra biti gladan kruva, kazuje simpatična i dobrodušna prodavačica.
– Izvolite, naravno, ima, ima, govori i sprema u platnenu torbu tete Marte dva ‘slatka kolača’.
– Ljudi moji, fala, ulipšali ste mi dan, zahvaljivala se pogrbljena ženica.
[pullquote align=”right”]Najviše “kuri”- “škuri”
Kupuju se i daruju različite vrste kruha, ne samo najjeftinije, iako je na štandu najviše onog “zadarskog škuroga”, otkriva također Aida. Kiosk “Daloro” na Relji radi od ponedjeljka do petka u vremenu između 6.00 i 20:00, subotom od 6 sati do 13, a nedjeljom između 7 i 12 sati. [/pullquote]- Istina, bilo je i onih koji su njurgali, onako sebi u bradu, pitali su za koga mi to radimo, kuda ide taj novac koji bi oni ostavili, hoće li stvarno kruh biti podijeljen siromašnima. Međutim, i njih uvjerimo da nisu u pitanju nikakve malverzacije, niti je u pitanju nekakva reklama. Ušli smo u ovo s puno ljubavi i čista srca, tvrdi Aida koja je na ‘vlastitu ruku’, skupa s kolegicom Marinom Stipčević, ‘objeručke’ prihvatila inicijativu i ideju zadarske slikarice Ardene Stošić da i Donatov ‘metropolis’ dobije barem jedan takav dućan. Pekarnicu u kojoj će u sklopu humanitarne akcije ‘Kruh za poslije – portal dobrote’ omogućiti da taj najosnovniji prehrambeni artikl sebi priušte i netko tko nema novca da ga kupi sam.
– Dakle, kupci, građani, bilo tko, može doći tu i uz svoju štrucu kruha, ili čisto iz dobrotvorstva da čak i ne kupe ništa, ako mogu i žele, kupe još jednu, ili koliko već hoće, štruca kruha, peciva, kolača, pa to onda ostave kod nas na štandu da kasnije uzme netko tko bi to također rado kupio, ali na žalost za to nema novaca, pojašnjava ljupka prodavačica.
– Dobra večer, kruh jedan za vas i tri za sa strane, potrebnima. Može, baš vam hvala, prekida konverzaciju s novinarima kako bi poslužila ‘ljudinu’ Ivana Zrilića.
– Perfektna ideja. Kad sam pročitao što piše na pultu, nisam dvoumio, ni trenutka, otkriva.
– Da znate kakvih dobrih osoba ima, ponosna sam na naš grad. Moram priznati, i sama sam pomalo iznenađena. I presretna. To sa kruhom za poslije je pun pogodak. Tko dariva, a tko uzima? Nema nekakvih kategorija, daruju i stari i mladi, i oni bogato odjeveni i oni za koje se vidi da ni sami nisu nešto pri parama. Uzimaju uglavnom vremešniji i primjetno najsiromašniji, pa penzioneri, redom su to domaći, susrećemo ih na ulici svaki dan. I očito im je neugodno, rijetko se po kruh stizali tokom dana, već dolaze sada u predvečernjim satima. Mislim da je u toj nekakvoj primopredaji otišlo barem tridesetak kila kruha, ali i različitih peciva i slastica, naglašava Aida Deković napominjući kako se nada da će u TKZ imati razumijevanja za potez dviju prodavačica budući da su u sve krenule bez znanja šefova.
– Ne plašim se otkaza. Ukoliko ću za to bit kažnjena, onda stvarno ne znam…
Tri sestre Bijonda
“Kruh za poslije – portal dobrote” humanitarna je akcija koja je pokrenuta u nekoliko hrvatskih gradova. Prema nekim podacima u nju je za sada u svim krajevima Lijepe naše uključeno oko pedesetak prodavaonica i pekarnica. “Tvorac projekta”, ukoliko se tako može nazvati, nalazi se na Facebookovom Portalu dobrote i istoimenom web-portalu koji su pokrenule početkom ove godine tri sestre Bijonda, iz Zagreba. Naime, vođene idejom o “Kavi za poslije”, akciji koja na sličan način funkcionira u “metropoli”, ali po kafićima, barovima i ugostiteljskim radnjama i izvan glavnog grada, dosjetile su se – kruha i od tada do danas, a i nadalje će- lavina dobrote samo teče- širi se i buja, na sreću bez stajanja.
Inspekcija nema posla…
Pa da. Kupila sam sebi kilo kruha, i ostavila dva kruha za nekoga. I ponosna sam zbog toga. I sutra ću, smatram da na taj način pomažem drugima i presretna sam. To je najmanje što mogu napraviti, meni mali, ali nekome krupan korak. Pomislila sam, koliko sam samo kuna ostavila tu na kavama, pa žunte konobarima i konobaricama. Nikada mi nije palo na pamet da za tu moju kavu viška i taj bakšiš netko želi, a ne može kupiti pola kila kruha. Lijepo je da to funkcionira, samo da sada ne krene u lov nekakva inspekcija. Držim da nema razloga, jer prodavačica kruh stavlja uredno u vrećicu skupa s računom- kazuje nam Tamara Marnika…
