Utemeljitelj tradicionalnog vinskog festivala u Esplanadi Ivo Dropuljić svake se godine posebno potrudi iznenaditi posjetitelje nekom atrakcijom. Ove bi to godine vjerojatno bila pojava piva na vinskom festivalu, a San Servolo male bujske pivovare svakako je događaj sezone na domaćoj pivskoj sceni. No ovogodišnji ćemo Esplanadin festival po premijeri koja je jedinstvena u svjetskim razmjerima. Ovoga petka i subote posjetitelji festivala kušat će ulje tisućljetnih maslina. Ne radi se ni o kakvu marketinškom triku. Maslinari s Paga, iz vjerojatno najljepšeg maslinika na svijetu u kom su opstale masline starije od jednog milenija dale su plodove iz kojih je iscijeđeno ulje izvrsne kakvoće i sada je na putu za Zagreb.
Kako je to moguće? Još donedavno pisali smo o nakanama gramzivih beskrupoloznih poduzetnika koji su kanili sasjeći ova predivna stabla i na prostoru lunjskog maslinika podići apartmanska naselja. U međuvremenu su paški maslinari uspjeli alarmirati i razgnjeviti javnost, pa su biznismeni ustuknuli, a masline preživjele.
Na valu tog ekološkog i civilizacijskog poleta ostvarena je još jedna jednostavna, a genijalna zamisao. Na tisućljetne divlje lunjske masline, Olea oleaster linea, cijepljene su naše autohtone sorte, pretežito oblice. Podmlađivanje je obavljeno na nekih tisuću i pol lunjskih maslina. Projekt vrijedan 600.000 eura financiran je najvećim dijelom fondovima Europske zajednice.
Ovaj fantastični botanički face lifting bez svake će sumnje ući u svjetske gastronomske anale. Naime, ulje lunjskih maslina hvalio je još i utemeljitelj zapadne kulinarike, starorimski šmeker Apicije u svojoj glasovitoj kuharici De re coquinaria objavljenoj prvi put u prvome stoljeću, u nas prevedenoj u 20.stoljeću. Vrlo je vjerojatno kako je lunjsko ulje koje ćemo mi kušati čak i ukusnije od onoga u kojemu je prije dva milenija uživao Apicije. Naime, lunjski su maslinari brižno slijedili nove znanstvene spoznaje i moderne tehnološke metode pa su dobili besprijekorno ulje vrhunske kakvoće. Stručnjaci javljaju kako je ovogodišnje lunjsko ulje prerađeno postupkom hladne prerade neposredno nakon berbe. Obilne rujanske kiše uzrokovale su “umjerenu voćnost, pikantnost i gorčinu i arome koje podsjećaju na zeleni badem i artičoku”, kaže Želimir Badurina, upravitelj Maslinarske zadruge Lun. Zaslugom lunjskih zadrugara, a isvih nas koji smo zdušno podržali otpor protiv bezdušnog ekocida, dobili smo novu etiketu na kojoj će ponosno biti ispisano “Ulja iz tisućljetnog lunjskog maslinika”.
U ovom našem današnjem hrvatskom mraku ipak nekad zasvijetli poneka iskra nade.