Dok spavamo, naš se mozak mijenja kako bi se očistio od toksina i drugog “misaonog” otpada koji se nakupio tijekom dana. Tim znanstvenika sa sveučilišta Rochester tvrdi da je upravo to “veliko pospremanje” jedan od temeljnih razloga zašto spavamo. Tijekom istraživanja oni su otkrili da se u snu stanice mozga stisnu, a prostor među njima povećava, što omogućuje da u mozak dolazi više tekućine koja ga doslovno ispire i čisti. Znanstvenici su također otkrili da u budnom stanju takav oblik čišćenja nije moguć te da mozak ima ograničenu energiju i mora birati između tih dviju funkcija – budnog stanja i svjesnosti ili sna i procesa čišćenja.
– Ta se situacija može usporediti s organiziranjem zabave u svojoj kući. Ako želite ugostiti i zabaviti goste, paralelno neće moći pospremati kuću – kazala je voditeljica tima dr. Maiken Nedergaard.
Temelj za njihovo istraživanje bilo je prošlogodišnje otkriće glimfatičnog sustava u mozgu koji se može usporediti sa svojevrsnom vodovodnom i kanalizacijskom mrežom koja odvodi otpadne tvari iz mozga. Znanstvenici su otkrili da glimfatični sustav kod miševa koji spavaju postaje deset puta aktivniji. Određena vrsta stanica u mozgu, točnije glialne stanice koje održavaju neurone na životu, skupljaju se i tako omogućavaju ispiranje mozga. Nedergaard tvrdi da je ovdje riječ o procesu koji nas drži na životu i koji nije moguć u trenucima kada je naš um aktivan i zauzet razmišljanjem. Za proces čišćenja potrebna je velika energija, možda čak i veća od one za procesuiranje informacija, što je osnovni razlog zašto se ta dva procesa ne mogu odvijati usporedno. Sljedeći je korak istraživanje na ljudskom mozgu.
Stručnjaci koji proučavaju spavanje kažu da je to vrlo važno otkriće jer pokazuje da postoje fiziološki i kemijski razlozi za san, a ne samo psihološki.
Nakon što se provede temeljito istraživanje na ljudima, to će se otkriće sigurno praktično primjenjivati u velikoj mjeri. Znanstvenici napominju da je istraživanje pokazalo da san ima funkciju regeneracije moždanih stanica, a da manjak sna vjerojatno ima kao posljedicu degenerativne procese poput demencije i Alzheimerove bolesti.
