Papa Franjo od trenutka preuzimanja Svete Stolice u potpunosti je promijenio stil vođenja Katoličke crkve. Težište njegovog nauka je pomaknuto prema skromnosti i poniznosti. Franjo spontanim ponašanjem dnevno krši brojna, stoljećima stara protokolarna pravila, posebno ona koje se odnose na izvanjske znakove moći.
Ne samo to, novi papa je krenuo u reformu crkve iznutra te se u svojim nastupima obrušio na klerikalizam, a ideološko kršćanstvo je okarakterizirao kao ‘bolest koja ne služi Isusu Kristu, već plaši ljude i tjera ih od religije’. Dirnuo je u mnoge dogme i brzo stekao brojne protivnike. Pitali smo ugledne hrvatske teologe kako doživljavaju papu Franju, ali i kako se hrvatska Katolička crkva čiji se biskupi ponašaju apsolutno suprotno od pape Franje snalazi u novim okolnostima?
‘Papa Franjo je ono što smo očekivali jer nam je trebao Papa koji će reformirati Crkvu iznutra’, kazao je fra Bono Zvonimir Šagi, jedan od najistaknutijih hrvatskih teologa. Napominje da se Papine izjave često pojednostavljuju u javnosti. Fra Bono kaže da institucionalna reforma Crkve opsežan i težak zadatku te je pitanje koliko će papa Franjo uspjeti u svom naumu. ‘Dobro je započeo i njegov posao bi trebao nastaviti i njegov nasljednik’, mišljenja je ovaj teolog.
Što se tiče napada, fra Bono smatra da će kritičara s vremenom biti sve više, ali papa Franjo je dosadašnji potezima pokazao hrabrost. ‘Crkva se mora pročišćavati iznutra kao svjedok evanđelja, kao moderni znak za naše vrijeme onoga što je radio Isus. Osobno mislim da je ovog Papu poslao Bog i da je on pravi ključ za ovo vrijeme. Jer u svakom vremenu treba izabrati pravi ključ kao što je Isus dao ključ svetom Petru’, objasnio je fra Bono.
Što se tiče vodstva Crkve u Hrvata, teolog smatra da oni će morati prihvatiti novi put kojim je papa Franjo poveo Crkvu. ‘Kod nas se premalo govori o unutrašnjoj reformi Crkve jer je Crkva više usmjerena na društvene i zemaljske prilike’, kazao je on. Kako objašnjava naša Crkva je više materijalistički usmjerena, a manje duhovno. Ona mora biti jedno i drugo, smatra. ‘Redovništvo propada jer je važnije tko ima kakav automobil nego duhovna dimenzija. Samo siromašna Crkva je autentična Crkva’, pomalo rezignirano je zaključio kazavši da je on više puta pisao o tome.
Teolog Adalbert Rebić smatra da papa Franjo sigurno unosi u Crkvu novi duh, koji je vjeran isusovu evanđelju i duhovnosti. ‘Papa Franjo jako inzistira na duhovnosti, čovjekovoj nutrini i na vjernosti Isusovoj poruci’, kaže nam Rebić. Prema njegovom shvaćanju Papa Franjo se zalaže za odmaknuće od materijalnih dobara jer postoji opasnost da se čovjek toliko nadoveže na materijalna dobra da u potpunosti zanemari svoj duhovni život. ‘Njemu je stalo da kršćani ostanu autentični Kristovi učenici koji vode računa o svim ljudima posebno onima koji su ugroženi’, napominje Rebić.
Zato njegove izjave o institucionaliziranju Crkve ili klerikalizaciji neki mediji stavljaju u pogrešan kontekst, nastavlja. ‘Papa ne priznaje homoseksualizam ni homoseksualce. Papa ne osuđuje homoseksualce. Papa homoseksualce kao Isusov učenik gleda kao ljude koji imaju svoje dostojanstvo i to dostojanstvo treba poštivati. Ali Papa se ne slaže da je homoseksualizam dobra stvar. U knjizi O nebu i zemlji on izričito kaže da osuđuje homoseksualizam kao ideologiju i kao lobi koji radi protiv Crkve’, objasnio je Rebić.
Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj ima konzervativnih tradicionalističkih krugova koji ne prihvaćaju ništa novo u Crkvi, koji ne mogu shvatiti da je Crkva živi organizam i, kao živi organizam, raste i poprima neke nove oblike. Franjo želi Crkvu obnoviti da ona zaista bude zajednica Kristovih učenika. ‘Postoje duhovne sile koje shvaćaju ovoga Papu koji želi Crkvu obnoviti da bude zajednica Kristovih učenika, a ne da bude samo neka institucija i da se klerikalizira jer Crkva je zajednica vjernika, a nije samo zajednica klerika’, zaključio je Rebić.
