Božidar Kalmeta, koliko me sjećanje služi, podjednako je, ako ne i više, optuživan od medija, naroda pa i svih ostalih za mito, korupciju, krađu, namještanje poslova Livakoviću ali i svim ostalima, za pranje novca, za rastrošnost, za uništavanje ovoga i onoga, za… pa i za to. Eto, to je Kalmeta pa je glavni i dežurni krivac.
Ovaj ga proziva za ovo, onaj za ono – a pravosudni organi ništa, šute. Ispitali su ga, koliko mi je poznato, pokoji put, uvijek u nekom trećem licu i daleko od jednine, dakle – čovjek je nedužan. Pa, i u samom Zakonu stoji da je tako dok mu se ne dokaže krivnja. No za medije, za sve ostale – bio je i ostao crna ovca. Točnije, kriva ovca. Kad nema tko – sigurno je Kalmeta kriv.
Okej, možda je i imao tu i tamo prste u pekmezu, možda i je tu i tamo stavio koju kunu u džep, ali, realno, uperite mi prstom u nekoga tko je radio u državnoj službi pa doma nije odnio barem omanji kamion stvari, inventara ili, dakako, novaca.
Kalmeta je, eto, po pravdi Boga, kriv za apsolutno sve. Vjerojatno je nekome u svom ovom vremenu koliko se bavi politikom i stao nekome na žulj, ništa čudno – vjerojatno je nekome nešto i obećao pa nije ostvario, nismo li svi?
Gradom je dugo vremena kolala kletva, nazvat ću je tako jer ništa drugo i nije – dao Bog da ti Kalmeta obeća posao. Smiješno, ironično, tragično? Možda zapravo i nije. Ako stvari postavimo drugačije i sagledamo to iz perspektive običnog čovjeka, možda i nije toliko kriv, barem po pitanju kletve. Dakle, ako ti je obećao a nije napravio, logika, barem neka klimava, nalaže da to nije mogao učiniti. U najmanju ruku, ispada lažljivac a ne kriminalac ili lopov. Njegova sramota, dakako, ali nikako optužnica, proces i definiranje krivnje.
Kalmeta je, eto ustanoviše mnogi, krv i zato što je danas u Zadru svanulo. Priznat će mnogi, željeli bi to. No, u ovih 20-tak godina koliko se aktivno bavi politikom, nitko mu još ništa nije uspio presuditi, optužiti ga i kazniti. Često volimo vjerovati kako je pravda spora i nedostižna, ali zar baš toliko?
Ako malo pogledamo, najveća funkcija koju je obnašao bila je ona ministarska u vladi Ive Sanadera. Da, da, istog tog Ive koji sada ravna kičmu na tvrdom madracu u Remetincu. Padale su i veće ribe od njega, nisu li? I kolege mu ministri, neki od njih, sada služe svoje presuđene i dokazane kazne. On ne. I čemu onda panika, čemu onda preslagivanje svih mogućih verbalnih arsenala sada kada je USKOK prije izvješća pred Saborom, opet, odlučio malo dignuti prašinu? Pa moraju i oni nekako opravdati sve te proračunske milijune.
Na stranu animoziteti, simpatije, mržnja, ljubav i sve ostalo što pojedinci ovoga grada gaje i osjećaju prema liku i djelu Božidara Kalmete, čovjek je nedužan dok se isto ne dokaže. Dok se barem protiv njega i službeno ne pokrene postupak utvrđivanja krivnje, barem. Do tada, vjerujem, spava mirnim snom. Zašto i ne bi? A ovi pojedinci što ga prozivaju, sigurno im je obećao posao, je l’ da? Budimo samo ljudi, ništa drugo.