“Bili smo u dugovima pa je Igor (Premilovac) došao na ideju: “Ajmo klepit’ neke veće novce, u najgorem slučaju dobit ćemo godinu, dvije zatvora, ali s milijun kuna u džepu”, tako govori vlasnik jedne tvrtke preko koje su se izvlačili novci iz Hrvatske gospodarske komore. Ova rečenica govori o cjelokupnoj bijedi pravosudnog sustava jer što reći o pravosuđu u kojeg danas vjeruju samo kriminalci? Zaista se čini kao da svatko tko malo naginje prema suprotnoj strani zakona razmišlja na ovakav način – neš’ ti, malo ćemo odležati u Remetincu, a kad izađemo van imat ćemo love i boli nas briga. Razmislite malo o svim tim likovima koje smo posljednjih godina gledali na optuženičkim klupama i pokušajte se sjetiti gdje su danas.
Što je najgore, ovima iz najnovije afere koja je pogodila Hrvatsku gospodarsku komoru zbilja se može dogoditi da dobiju godinu ili dvije zatvora, ili će možda guliti krumpire kao Petar Čobanković ili će se za njih naći neki društveno korisni rad. Par dana ćemo se svi zgražati kako je moguće da takvi ljudi nisu dobili pravu zatvorsku kaznu, a onda ćemo svi na to zaboraviti i baviti se nekim drugim likovima, koji su isti kao i ovi kojima smo se bavili prije njih i tako stalno u krug – nekakav kriminal se otkrije, neki bezveznjaci, ako isključimo Sanadera, završe u zatvoru, a ostali ispadnu nekakvi pokajnici, rade neko vrijeme po pučkim kuhinjama i to je to. Osim spomenutog Čobankovića koji je u pauzi guljenja krumpira organizirao raskošnu svadbu za svog sina, nije loše prošao ni Damir Polančec. Deset mjeseci zatvora umjesto petnaest. Slučaj Bankomat praktički još nije ni zagreban, a gdje su ostale afere – Spice, Index, Gruntovnica, Dubai…
Nije problem da ljudi koji su osuđeni za kriminal svoju kaznu odrađuju i na druge načine, a ne samo u zatvoru i Hrvatska po tome nije iznimka. No, ono na što sudovi, suci i svi oni koji na bilo koji način vode ovu zemlju zaboravljaju je jedna vrlo važna stvar, a to je da Hrvatima kronično nedostaje osjećaj pravde. Nedostaje im onaj osjećaj sigurnosti u pravni sustav koji ne dahće bjesomučno za vratom samo malim ljudima i sitnim ribama koje ispadaju najveći kriminalci jer nisu platili porez dva mjeseca ili nisu izdali račun za kuglicu sladoleda. Kako bi vratili povjerenje građana hrvatskom pravosuđu se ne smije više dogoditi da mu se kojekakvi mufljuzi smiju u facu, da se onima koji su zamračili desetine milijuna kuna gleda kroz prste zato jer surađuju s pravosuđem. Pa koga zanima suradnja s pravosuđem, kad će i oni koje će pokajnici imenovati također postati pokajnici, pa će i oni negdje guliti krumpire umjesto da leže u zatvoru. Pravosuđe na koje računaju kriminalci naprosto nije dobro pravosuđe i ako nikoga ne zabrinjava činjenica da lopovi unaprijed znaju da će dobiti minimalne kazne, a kad izađu uživat će u novcu kojeg su pokrali, onda s ovom zemljom puno više toga ne valja od onoga što se misli.