“Šezdesetosmaši”, “baby-boomeri”, “Generacija golf” – od 1990-ih godina sociolozi i autori u Njemačkoj pokušavaju određenim dobnim skupinama dati neko grupno, generacijsko ime. “Šezdesetosmaši” su tako bili pioniri seksualne revolucije i studentskih prosvjeda, “baby-boomeri” izdanci godina neuobičajeno visokog nataliteta, današnji 40- do 50-godišnjaci su nazvani po Volkswagenovom automobilu: “Generacija golf”. Njih prati glas da su godine svoje mladosti proživjeli u čistom hedonizmu i bez interesa za politiku.
Oni koji su 1990-ih godina bili mladi smatraju se “Generacijom X” – nazvanom po romanu Douglasa Couplanda čiji likovi iz subkulturnog miljea predstavljaju novu omladinu kritičnu prema materijalizmu i potrošačkom društvu.
Karijera da, ali ne po svaku cijenu
I današnji 20- do 30-godišnjaci su već strpani u jednu generacijsku ladicu s etiketom: “Generacija Y”. “Generacija Y se pritom znatno razlikuje od prethodnih generacija”, kaže Jutta Rump s Instituta za zapošljavanje u Ludwigshafenu. Dok su tako na primjer “baby-boomerima”, koji danas imaju između 50 i 60 godina, važne uređene strukture, hijerarhija i sigurnost na radnom mjestu, pripadnicima “Generacije Y” upravo ove stvari nisu važne. Njima je najvažnije da ih posao koji rade ispunjava, da im je zabavan, da ih veseli, da ga smatraju smislenim i da se uklapa u njihov životni koncept. Takve zahtjeve prije svega mogu postavljati kandidati za posao u branšama u kojima vlada nestašica radne snage. Mladi bez završenog obrazovanja i s niskim kvalifikacijama ne mogu ni pomišljati na ovakav luksuz.
Mnogi predstavnici “Generacije Y” u Njemačkoj su, međutim, visoko obrazovani i sada polako osvajaju tržište rada. Prema izvještaju njemačkog Ministarstva obrazovanja broj brucoša se od 1993. godine gotovo udvostručio. Zbog demografskih promjena je postotak mladih pak u ukupnom stanovništvu sve manji. To je, naravno, prednost za mlade akademski obrazovane Nijemce koji se natječu za posao – konkurencije na tržištu rada je sve manje i oni mogu postavljati sve veće zahtjeve budućim poslodavcima. Štoviše, samouvjereno ih iznose već u razgovorima za posao.
Predstavnici njemačke “Generacije Y” ne žele ostvariti karijeru po svaku cijenu. Njima je važnije da imaju vremena za prijatelje i obitelj. Taj trend se može uočiti u čitavoj Europi. Berlinski konzultantski institut Trendence napravio je anketu među 320.000 mladih ljudi koji su netom završili fakultet. Unatoč financijskoj i gospodarskoj krizi oni su izrazili želju da manje vremena provode na poslu i da im on omogući osobni razvoj.
A da bi to postigli, predstavnici “Generacije Y” traže ispunjenje i na poslu i u privatnom životu, konstatira i Njemačko društvo za vodstvo personala (DGFP). Ali ima i dobre vijesti za poslodavce: ako je zadovoljna uvjetima rada, “Generacija Y” može biti vrlo produktivna. Lijena u svakom slučaju nije.
Alexander Schneider je u Njemačkoj pošti DHL-u zadužen za strukovno školovanje i zna kako veliki koncerni i mala poduzeća mogu izaći u susret zahtjevima mladih akademaca: “Velike firme mogu na primjer ponuditi fitness programe ili skrb o djeci.” A važna je i obiteljska, ugodna atmosfera rada. To, pak, mogu ponuditi manja poduzeća.
Strah od burnouta
Ono što mnoge mlade između 20 i 30 godina povezuje je da su vidjeli kod svojih roditelja kako previše rada čovjeka može odvesti u bolest. Opća iscrpljenost radnom svakodnevicom poznata pod dijagnozom “burnout” za njih je fantom koji prijeti kada nema dovoljno ravnoteže između posla i privatnog života (work-life-balance).
“Zapravo je za ovu generaciju već kriv pojam work-life-balance jer u njemu posao stoji na prvom mjestu – a to je upravo ono što njezini predstavnici ne žele”, zaključuje konzultant Ralf Overbeck.Dobna skupina koja obuhvaća čitavo jedno desetljeće ne može biti potpuno homogena. “Naravno da se u vremenima koja karakterizira jaka individualizacija ni u kojem slučaju ne može govoriti o jedinstvenoj generaciji”, kaže Jutta Rump, “ali poslodavci trebaju ovakav generacijski okvir da bi znali kako doprijeti do željene ciljne skupine.” Najmanji zajednički nazivnik jedne generacije je tako polazišna točka za personalnu politiku.
