Liječnicima koji šire strah od cijepljenja protivno postojećim medicinskim spoznajama treba oduzeti licencu i uputiti ih na ponovno školovanje, poručio je poznati hrvatski epidemiolog dr. sc. Bernard Kaić.
Danas nema puno ozbiljnih znanstvenika koji se neće složiti da je cijepljenje jedan od najvećih uspjeha suvremene medicine. Ono je smanjilo smrtnost koju su izazivale opasne zarazne bolesti, ali i njihove teške komplikacije poput invalidnosti, raka, retardacije ili bolesti pluća. Time je značajno pridonijelo produženju očekivanog životnog vijeka s 30-ak godina na početku 20. stoljeća na 70-ak danas. U razvijenom svijetu koji je zbog cjepiva postao mnogo zdraviji i sigurniji, danas je lako zaboraviti uspjehe cijepljenja pa sve više u fokus dolaze njegove nuspojave. Stoga posljednjih godina sve više jačaju antivakcinacijski pokreti koji se hrane teorijama zavjera prema kojima je promoviranje cijepljenja projekt farmaceutskih kompanija koje ne zanima zdravlje ljudi već samo profit. Nažalost, kako primjećuje Svjetska zdravstvena organizacija, na teorije urote i antivakcinacijske pokrete nije lako naći pravi odgovor. Naime, gotovo je nemoguće znanstvenim argumentima i podacima osporavati tvrdnje ljudi koji ne razumiju znanost i znanstvene metode ili do njih ne drže.
Unatoč tome grafički dizajner Leon Farrant je početkom 2013. godine na temelju podataka Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti napravio odličnu grafiku koja zorno pokazuje od čega se i koliko u SAD-u bolovalo i umiralo prije i nakon početka ere cijepljenja (pogledajte dolje desno).
Slični rezultati ostvareni su i u Hrvatskoj što potvrđuju stručni pregledi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvno (HZJZ) koje vam ovdje predstavljamo u posebnim prilozima. U prvom možete vidjeti vidjeti grafikone koji jasno pokazuju koliko je učinkovito cijepljenje iskorijenilo teške bolesti u Hrvatskoj. U drugom su predstavljene sve nuspojave cijepljenja koje su zabilježene u 2012. koje pokazuju koliko su sigurna suvremena cjepiva.
Budući da se u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi porast broja roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu prema kalendaru obaveznog cijepljenja zamolili smo epidemiologa dr. sc. Bernarda Kaića iz HZJZ-a da nam u razgovoru za tportal pojasni koliko je širenje straha od cijepljenja opasno i kakve bi mogle biti njegove posljedice.
Kolika je opasnost da se neke potisnute bolesti ponovno vrate u Hrvatsku i koje bi bile prve na redu?
Vjerojatnost da se neka bolest koja je suzbijena cijepljenjem ponovno počne javljati u pojedinačnim ili epidemijskim oblicima među neimunom djecom, ovisi prvenstveno o indeksu zaraznosti neke bolesti i vjerojatnosti njezina unosa u osjetljivu populaciju. Za očekivati je da se u slučaju smanjenja cjepnih obuhvata prvo jave slučajevi ili epidemije ospica i rubele. Obje bolesti su vrlo zarazne i u europskim zemljama se javljaju kontinuirano u epidemijskom obliku zbog niskih cjepnih obuhvata. Slijedeća po vjerojatnosti je dječja paraliza, rizik od koje je ove godine uvelike povećan za europske zemlje zbog ponovne uspostave cirkulacije divljeg poliovirusa u Izraelu i epidemije dječje paralize u Siriji iz koje u Europu stižu brojne izbjeglice. Nakon toga slijede mumps, hripavac i difterija.
Neke zemlje nemaju obavezno cijepljenje, a druge, poput Hrvatske, imaju. Što bi se dogodilo kada bi se obaveza ukinula?
Doista je vrlo teško predvidjeti kako bi se ukidanje obveze cijepljenja odrazilo na cjepne obuhvate. Znate i sami da neke zemlje u kojima cijepljenje nije obavezno imaju jednako visoke cjepne obuhvate kao i mi. S druge strane, neke zemlje nemaju. Francuska na primjer, ima obavezno cijepljenje protiv difterije, tetanusa, dječje paralize i hepatitisa B, a cijepljenje protiv ospica, rubele, i mumpsa je preporučeno ali nema obaveze. Posljedično, imaju visoke cjepne obuhvate protiv bolesti za koje je cijepljenje obavezno, a niske obuhvate za preporučena cijepljenja što je dovelo do toga da nemaju slučajeva difterije i dječje paralize, ali se već godinama bore s epidemijama ospica i rubele. Slična je situacija u Belgiji, Bugarskoj, Italiji i Poljskoj.
Smatram da je većini našeg stanovništva svejedno je li cijepljenje obavezno te da djecu cijepe da ih zaštite od ozbiljnih bolest, a ne zbog zakonske obveze. Međutim, kada bi se ukinula obveza, bilo bi nužno osigurati da roditelji dobiju istinite i znanstveno utemeljene informacije o koristi i rizicima od svakog pojedinog cijepljenja, kako bi se spriječilo zbunjivanje ljudi dezinformacijama koje ponekad dolaze čak i od nekompetentnih zdravstvenih djelatnika.
Naime, u društvenoj klimi koja zadnjih par godina vlada u Hrvatskoj, roditelji su izloženi nevjerojatnoj količini neutemeljenih zastrašivanja mogućim i posve nemogućim nuspojavama cijepljenja koje šire neinformirani laici, ali i neki zdravstveni djelatnici tako da ne znaju kome da vjeruju. Smatram da bi uz eventualno ukidanje zakonske obveze cijepljenja morala biti uvedena kazna za osobe koje iznose nepotvrđene, opovrgnute i posve netočne informacije na tu temu, a liječnicima koji promoviraju stavove koji su u suprotnosti s postojećim medicinskim spoznajama treba oduzeti licencu i uputiti ih ponovno na školovanje kao uvjet za povrat licence.
Ljudi danas lako zaboravljaju koliko su teške bile posljedice nekih bolesti koje su danas potisnute. Možete li navesti neke primjere?
Navest ću samo par primjera. Prema podacima američkog CDC-a, oko 5% djece s ospicama razvije upalu pluća; oko jedan od tisuću oboljelih od ospica razvije upalu mozga koja može rezultirati trajnim oštećenjem sluha ili mentalnom retardacijom. Oko 0,1% oboljelih od ospica umre od komplikacija u razvijenim zemljama. U Hrvatskoj je prije uvođenja cijepljenja umiralo nekoliko desetaka djece godišnje.
Difterija, osim što je sama po sebi vrlo teška bolest, može uzrokovati neuritis i miokarditis, a u slučaju razvoja komplikacija, smrtnost je 5%-10%. U Hrvatskoj je prije uvođenja cijepljenja od difterije godišnje umiralo stotinjak osoba.
Također, svake godine je umiralo nekoliko desetaka uglavnom radno aktivnih osoba od tetanusa; deseci djece su umirali od hripavca i dječje paralize, a isto toliko razvijalo je trajnu invalidnost.
Neki tvrde da su ove bolesti iskorijenjene zbog boljih uvjeta života. Koliko je istine u tome?
Zahvaljujući boljim uvjetima života i boljoj hrani bez cijepljenja se mogu značajno smanjiti ili čak eliminirati bolesti povezane sa siromaštvom i nehigijenskim uvjetima. Tako je, dakako uz dodatne protuepidemijske mjere koje ne uključuju cijepljenje, eliminiran trbušni tifus u Hrvatskoj, a incidencija hepatitisa A je znatno reducirana. Međutim, dječja paraliza, koja se prenosi na jednak način, je uz cijepljenje puno brže eliminirana. S druge strane, na javljanje bolesti koje se prenose aerosolom i kapljičnim putem poboljšanje higijenskih uvjeta i prehrane ima vrlo ograničen utjecaj. Istina je da će manje ljudi umrijeti od ospica ako su dobro uhranjeni nego ako su pothranjeni, ali broj oboljelih se neće promijeniti bez cijepljenja. Dobar primjer toga su vodene kozice koje se prenose na jednak način kao ospice te infektivna mononukleoza koja se prenosi jednako kao hripavac. Učestalost vodenih kozica i mononukleoze u Hrvatskoj zadnjih desetljeća je praktički nepromijenjena, štoviše mononukleoze čak raste, dok su ospice zahvaljujući cijepljenju eliminirane, a učestalost hripavca reducirana za 99%.
Koja cjepiva se koriste u Hrvatskoj i koliko su ona sigurna?
U Hrvatskoj u Programu cijepljenja koristimo cjepiva Statens Serum Instituta iz Danske, GlaxoSmithKline iz Belgije, Sanofi Pasteur iz Francuske, MSD iz SAD-a te Imunološkog zavoda iz Zagreba koja, osim u iznimno rijetkim slučajevima, imaju samo blage nuspojave.
