Iz tiska je izišla najnovija pjesnička zbirka Tomislava Marijana Bilosnića naslovljena je Odisej. Riječ je o zbirci od 130 pjesama podijeljenih u sedam zasebnih ciklusa: Trojanski konj, Molitva Ateni, Helena i junaci, Muze, nimfe i ostala bića, Odiseja, ili svakodnevno vraćanje zavičaju, Odisej i Itaka. Pogovor zbirci pod naslovom Stihovi kao jezični mahovi svetih pisama, napisao je dr. sc. Igor Šipić, koji je inače i urednik izdanja. Knjigu je u svojoj ediciji objavila zadarska izdavačka kuća 3000 godina Za dar.
Pjesnička zbirka Odisej uglednoga hrvatskoga književnika i umjetnika Tomislava Marijana Bilosnića nastavak je njegove duhovno-transcedentne faze pjesništva. Poslužujući se arhetipskom motivikom iz svevremenskog Homerovog epa Odiseja, suvremeni ih autor Bilosnić razgrađuje na posve nov način. Pjesničkom imaginacijom on uspijeva poznatim motivima zadati novi smisao, postaviti ih u suodnos s vlastitim bićem, svojom intimnom, pa konačno i sublimacijom računa na kraju životne plovidbe. Pjesnik stigavši u svoju zamišljenu luku smirenja pjesničkim jezikom propituje svijet i univerzum.
Koristeći se likom Odiseja kao prototipom pjesnika-lutalice, ratnika koji pobjeđuje mudrošću a ne oružjem, ali i prvog književnog pripovjedača koji je od svojih pustolovina uspio istkati umjetnost, Bilosnić u svom pjesničkom prostoru propituje ulogu odabira književnosti kao života i sudbine. Bi li plovidba završila drukčije da je nije uvjetovala Riječ temeljno je problemsko pitanje cijele zbirke. Bilosnićev Odisej nije samo pisan po uzoru na Homera, već je Homer interpretiran na posve nov način.
Kako su pjesme objavljene u zbirci Odisej već ranije tiskane u uglednim hrvatskim časopisima gdje su pobudile interes kritike, za očekivati je da će i ova pjesnička Bilosnićeva zbirka doživjeti uspjeh njegovih ranijih pjesničkih izdanja kao što su Tigar, Molitve, Kuća, ili Afrika, okrunjenih domaćim i međunarodnim priznanjima i prijevodima.