Polaganjem vijenaca i prigodnim skupom antifašista, jučer je na otoku Molatu obilježena 70. obljetnica oslobađanja logora. Odmah na početku Boris Baraba, predsjednik Udruge koja okuplja logoraše talijanskih logora u Dalmaciji, otklonio je povijesnu zabludu da su Talijani napustili logor nakon kapitulacije Italije. Ponovio je da su logor napustili časnici koji su ostavili svoje vojnike da se predaju postrojbi Narodno oslobodilačke vojske. Dvije su se odmah predale, a s jednom postrojbom se pregovaralo o predaji. Vojnicima koji su se predali, unatoč streljanjima i stradavanjima koja su se događala u logoru, kaže Baraba, nije pala vlas s glave, iako je bilo želja za osvetom.
– Otok Molat je izabran za logor jer je prilično udaljen od kopna. Imao je i izvor koji je davao 1.200 litara vode dnevno, dakle jednu litra po logorašu. Problem je što je u logoru uvijek bilo oko 2.500 zatočenika, a ukupno ih je stradalo oko tisuću, rekao je Baraba.
Po nekim podacima, patnje logora Molat osjetilo je više od 20.000 ljudi koji su stalno bili zatočeni, 300 ih je ubijeno, a 700-tinjak ih je umrlo, najviše od gladi, kazivao je predsjednik Saveza udruga antifašista Hrvatske Ivan Fumić. Hrane nije bilo te su logoraši doslovce jeli travu. Fumić je podsjetio da je sloboda izvojevana pod crvenom zvijezdom koju je zloupotrijebio agresor na Hrvatsku. Nažalost, kaže Fumić, neki i danas odbijaju položiti vijence pod znamenje tih poginulih boraca za slobodu. Po Fumiću, jako puno ljudi je ubijeno pod znamenom križa, ali nikomu normalnom ne pada na pamet zabraniti križ.
Na kraju svečanosti napravljena je u molatskom portu nova milenijska fotografija Šime Strikomana. Preživjeli logoraši i članovi njihovih obitelji tijelima su napisali “Molat” kao uspomenu na 70. obljetnicu oslobađanja otoka.
