Otvorio sam danas Zadarski list. Novinu koju sam, osim Slobodne Dalmacije, jedinu znao povremeno pročitati. Prvenstveno jer, eto, Antena dio sadržaja uzima od njih, oni povremeno od nas, i tako… No, od danas ću stvari postaviti malo drugačije. Naime, na to me je primorao, nitko drugi nego, glavni urednik spomenute tiskovine.
Pa, stavimo stvari sada, u moju korist, dakako.
Poštovani gospodine Šprljan, pročitao sam Vaš današnji Uvodnik, i nasmijao sam se. Ono, od srca. Kako kažu, da mi uši nisu na glavi, smijao bi se u 360 stupnjeva. Prozvali ste mene, dali mi medijski prostor, i sve to zbog vlastitog neznanja i nesposobnosti da se snađete. Ne poznam Vas osobno, pa ću zadržati onu osnovnu dozu persiranja, barem koliko kolegijalno zaslužujete.
U čemu je Vaš problem? To što svaku večer morate ostajati do 22 sata na radnom mjestu da bi završili svoju tiskovinu? To što ste iz znatno popularnijeg medija prešli u Zadarski? To što imate kojekakvih privatnih i inih problema pa Vas brinu mladi poduzetnici? U čemu je, zapravo, Vaš problem?
Jer vi niste iskoristili zakonske mogućnosti pa se upustili u privatni posao? Na koga ste Vi ljuti – na mene, na Milanovića, na ravnateljicu Zavoda za hitnu medicini, na Antenu Zadar – na koga? Ili Vas je možda jučer popodne naljutilo tmurno vrijeme pa niste mogli prošetati, onako, umirovljenički svojim kvartom?
Dakle, kolega, Vi koji cijeli svoj novinarski vijek, barem koliko sam se raspitao, zadržavam pravo pogreške, nikad niste stali nikome na žulj, nikad niste okaljali svoje ime, već ste cijelo vrijeme poslušno odrađivali naredbe s viših instanci, Vi ste mi ste našli pisati o poduzetništvu, suradnji s ne znam kime i ostalo. Vi?
Ako Vas baš zanima, a pretpostavit ću da zanima jer tako jako držite do morala i mišljenja građana, onih poreznih obveznika koji, eto, povremeno kupe Vaš list (o kojem nemam nikakvo loše mišljenje, što se za Vas ne bi reklo), dopustite da Vam objasnim kako posljednjih godinu dana funkcionira jedna od niza mojih tvrtki koje sam otvorio za 10 kuna.
S radom je započela 15. listopada prošle godine, poznata Vam je kao portal Antena Zadar. Portal koji je zaposlio niz mladih ljudi, niz novinara koje su otpustili listovi i redakcije slične Vama. Pa, poznato je u javnosti da je prošle godine palubu Vašeg “broda” napustilo 50-tak članova posade, zar ne? Ah da, Vi ste došli nakon toga. Kažu, zbog veće plaće. Vidite, ja nisam išao s ciljem vlastitog uhljebljenja, već baš suprotno – gledao sam zajednički uspjeh. Kao i u svakom poslu, potkrala se pokoja pogreška, no sve su uspješno riješene.
I vidite, cijenjeni gospodine Šprljan, godinu dana nakon toga, upravo Antena Zadar ima više od 230 tisuća čitatelja mjesečno. A Vi? Koliko ljudi pročita Vaše bajne uvodnike, koje čak ne tretirate kao kolumne. Pa nije valjda da niste toliko pronicljivi za napisati više od jednog malog stupca?
Dakle, vratit ću se na ovu svoju firmu, od 10 kuna, ne zaboravimo. Niz ugovora, niz zaposlenih, jako puno dobrih poslovnih veza, i što je najvažnije – jako, jako puno čitatelja. A kod Vas?
Pozivam Vas ovim putem da Vi, cijenjeni gospodine Šprljan, osnujete svoju tvrtku za 10 kuna i okušate se u poduzetničkim vodama. Iako, pogled na Vas za računalom u kasnim satima kada slučajno prođem pored Vaše redakcije, ne odaje mi baš neku pozitivnu nadu u isto. Priznajte, slažete se i sami. Okušajte se Vi u poslu, kreativnosti, ulozi vođe i inovatora, pokušajte Vi učiniti nešto od ničega. Dakle?
Mislim da sam rekao više nego dovoljno.
Isto tako, svim čitateljima koji, blaženi bili, nemaju pojma o čemu je riječ, ispričavam se zbog privatiziranja medijskog prostora.