Podzemni tuneli u kanjonu Velike Paklenice koji su od 1950. do 1953. godine građeni kao sklonište za tadašnji jugoslavenski državni vrh na čelu s Josipom Brozom Titom, preuređuju se u prezentacijski centar Nacionalnog parka Paklenica u što je do sada u prvoj fazi radova utrošeno oko 25 milijuna kuna, a za cjelokupno dovršenje potrebno je još 30 milijuna.
Prvi su projekti izrađeni još 1997. godine, a 2002. godine ishođena je prva građevinska dozvola i izvedeni grubi građevinski radovi, postavljena je termotehnička instalacija i hidroizolacija, izgrađena je trafostanica i sanitarni čvorovi za posjetitelje, te suvremeni biološki prečistač.
– Sada slijedi uređenje hodnika i prezentacijskih dvorana, postavljanje protupožarne zaštite i opremanje svih prostora potrebnom opremom. Taj ćemo projekt kandidirati za financiranje iz strukturnih fondova Europske unije za što će biti potrebno oko 30 milijuna kuna. Dovršenjem preuređenja nekadašnjih tunela Nacionalni park Paklenica dobio bi suvremeni posjetiteljski centar koji sada zapravo uopće nemamo.
– Financiramo se iz prodaje ulaznica u park, a u Europi su sve više izraženi trendovi usmjeravanja posjetitelja na prezentacijske centre koji donose i najviše prihode, te rasterećenje samih odlazaka u prirodu radi što većeg očuvanja ekološke ravnoteže. Zbog toga bi i išli na financiranje iz strukturnih fondova za što imamo realne šanse. Ako bismo u tome uspjeli, mogli bismo centar dovršiti za tri do četiri godine.
– Evo i u ovim vrućim ljetnim danima kada vani vladaju neopisive žege i do 40 Celzijevih stupnjeva, u tunelima je stalnih 15 stupnjeva. Sada ne možete dovesti nekoga i prezentirati mu park jer za to nemate uvjete, ali kada bude dovršen, tu će se moći raditi kvalitetne prezentacije parka – kaže ravnatelj NP-a Paklenica Zlatko Marasović.
Budući centar raspolaže dvjema dvoranama za stalni izložbeni postav i jednom dvoranom za prezentaciju što je temelj budućega kongresnog turizma. Uz to postoji 500 metara hodnika, odnosno 2000 kvadrata prostora ukopanog duboko pod velebitskim stijenama.
U tunelskom sklopu postoji i tzv. Titova soba, prostorija najudaljenija od ulaza od kojega vodi čak 80 metara hodnika, a iznad nje se nalazi 200 metara stijena. Procijenjeno je da niti najveći atomski udar ne može ništa toj sobi, pa je još davno nazvana “Titovom sobom” jer se pretpostavljalo da je namijenjena za zaštitu najužeg vojnog vrha.
Autentični hodnici koji su pedesetih godina kopani “na ruke” kroz pakleničke litice, imali su za ono vrijeme dobro izvedenu ventilaciju, sanitarne čvorove, čak i namještaj. Nakon što je strah od ruske odmazde nad Jugoslavijom prestao, na tunele se jednostavno zaboravilo. A sada su za dovršetak obnove ipak potrebna znatna sredstva Europske unije.
Planinari nezadovoljni
Paklenički planinari nisu bili zadovoljni obnovom pakleničkih tunela. Tvrdili su da se novac mogao bolje utrošiti u parku, a jedno su vrijeme optuživali upravu zbog izvođenja grubih građevinskih radova u samom nacionalnom parku, prokopavanja dodatnih tunela kroz stijene, pa čak i onečišćenja vodotokova. Sve su dozvole za radove uredno ishođene pa su planirani zahvati ipak izvedeni.