Ako se plaža Sakarun nastavi devastirati brzinom kao što se to radi od 2006. godine, za dvije godine to više neće biti pješčana plaža, već zemljana plaža, upozorava Mario Starčić iz Polja, mjesta između Velog Rata i Sakaruna.
Naime, otkako je pod Općinom Sali, koja je bila nositelj projekta iz 2006. godine probijen protupožarni put koji vodi do obližnje uvale Lopata, i to preko privatnih parcela, napominje Starčić, kamioni danonoćno odvoze žalo koje se potom koristi za okućnice dugootočkih kuća, ali i hotela u Božavi.
– Ja koji sada živim u Rijeci primijetio sam kamione koji odvoze žalo, mještani su primijetili… Svi to vidimo. Buldožerom se ide po plaži, vade se žalo i pijesak. Na ovako malom prostoru ne možemo ne primijetiti gdje sve to žalo završava, prepričava Starčić, dodajući i to kako se i fini pijesak iz same uvale Sakarun vadio i koristio za tamponiranje protupožarnog puta.
– Evo prošle godine su nasuli žalo na stijene na Sakarunu, valjda želeći da to sve izgleda ljepše. Lijepo smo im govorili da to nema smisla, jer plaža Sakarun ima dva lica, jedno je ugodno ljetno, a drugo grubo zimsko. Kada zapuše orkansko jugo, ono više nikog ne štedi. To se i dogodilo. Preko zime jugo je razbacalo sav taj žalo i sad ga više nema na tim stijenama, a ni na Lopati odakle su ga uzeli, kazuje Starčić koji je s mještanima ove godine primijetio nakon jednog jačeg juga da se radi iskopavanja na pojedinim dijelovima plaže već došlo do same zemlje.
S druge strane ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije Mirko Đinđić kazuje drugačije.
– Otkad je Ustanova počela voditi skrb od 2006. godine tek je od tada počela sustavna briga o tom lokalitetu, a kako je uvala u kategoriji značajnog krajobraza, dakle nije strogi rezervat ili posebni rezervat da bi imao ograničenja zahvata u prirodi – u njemu je potrebna sinergija ljudi na održivi način.
Kaže kako se o uvali od tada primjereno brine. Primjerice, u njoj se ne smije sidriti upravo iz razloga da ne bi se donijele neke vrste poput štetne alge caulerpa taxifolia, koja bi poništila našu endemsku vrstu iz Sredozemlja, morsku cvjetnicu, posedoniu oceanicu.
– Ove godine smo iznijeli preko tisuću kubika otpada – kamioni i kamioni otpada su otišli od tamo… Nakon toga je bilo barem desetak jakih vjetrova koji su nas pratili sve do proljeća, tako da nismo imali kada čistiti. A po naputku Državnog zavoda za zaštitu prirode ne smijemo to čistiti prije početka turističke sezone. Pa kako da udovoljimo svima? Posebno ne smijemo ukloniti tu suhu očišćenu travu, a to možemo raditi jedino na početku sezone, kazuje Đinđić.
