Pun Mjesec ipak djeluje na ljude – skraćuje san i čini ga nemirnijim, a produžava vrijeme potrebno da se uspavamo, pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje.
Rezultati švicarskih znanstvenika sa sveučilišta u Baselu, predstavljeni u novom broju časopisa Current Biology, prvi su ozbiljniji dokaz da bi kod ljudi osim cirkadijskog mogao postojati i cirkalunarni ritam.
Ljudi su dugo kroz povijest Zemljinom prirodnom satelitu pripisivali neobičan utjecaj na stanje svijesti. Na to upućuje i korijen riječi luđak odnosno lunatic koja dolazi od latinske riječi za Mjesec – luna. Slično je i s mjesečarenjem.
No ranija znanstvena istraživanja nisu potvrdila ovu ideju. Bilo ih je nekoliko koja su utvrdila da postoji slaba veza između punog Mjeseca i povećane agresije, slučajnih trovanja i manjka koncentracije, međutim, velika analiza iz 1985. nije našla uvjerljive dokaze da pun Mjesec povećava broj prijema u duševne bolnice, niti da povećava broj ubojstava i drugih zločina. Do sličnih rezultata došla je i kasnija studija iz 2010.
Kronobiolog Christian Cajochen iz Psihijatrijske bolnice u Baselu stoga je uvijek bio skeptičan kada su mu se bolesnici žalili na loš san za uštapa. No u jednom razgovoru sa svojim kolegama za punog Mjeseca u pivnici sjetio se da je dovršio laboratorijsku studiju o spavanju u čijim bi rezultatima mogli potražiti moguće utjecaje Mjeseca na ljude.
‘Čini se da lunarni ciklus ipak utječe na spavanje ljudi, čak i ako ne vide Mjesec i nisu svjesni u kojoj je fazi’, komentirao je Cajochen neočekivane ishode analiza svoga tima.
U spomenutom istraživanju znanstvenici su pratili aktivnosti mozga, pokreta očiju i izlučivanja hormona kod 33 dobrovoljca tijekom sna. Svi sudionici bili su zdravi, dobro su spavali i nisu konzumirali nikakve droge niti lijekove.
Revizijom prikupljenih podataka tim je došao do zaključka da su za uštapa aktivnosti mozga koje se povezuju s dubokim snom pale za 30 posto. Sudionicima je u prosjeku trebalo pet minuta više da se uspavaju, a kada su konačno uspjeli, spavali su 20 minuta kraće. Također su osjećali da im je san bio lošiji. Razine melatonina, hormona koji regulira spavanje i buđenje, u njihovim organizmima bile su niže.
Veza između Mjesečevih ciklusa te određenih funkcija i ponašanja kod nekih je životinja prilično očigledna. Primjerice koralji se razmnožavaju jednom godišnje i to nakon punog Mjeseca. Menstrualni ciklus žena također je povezan s fazama Mjeseca; zato se i zove mjesečnica.
Švicarski tim smatra da bi cirkalunarni utjecaj na san mogao biti ostatak iz drevnih vremena kada su ljudsko ponašanje i seks bili više usklađeni s fazama Mjeseca. Ovo djelovanje vjerojatno se može pripisati utjecaju Mjesečevog svjetla koji danas nije toliko izražen zbog umjetne rasvjete. U našem organizmu danas mnogo snažnije djeluje cirkadijski sat.
Članica švicarskog tima dr. Silvia Frey kaže da je njihovo istraživanje prvo koje ukazuje na postojanje cirkalunarnog sata kod ljudi, međutim, ističe da još nitko nije otkrio njegovo sjedište u tijelu.
‘Vjerujemo da on djeluje na molekularnoj razini u mozgu, možda u hipotalamusu, u istom dijelu koji regulira cirkadijski ritam, naš unutrašnji sat’, rekla je Frey i objasnila da je kod drevnih ljudi cirkalunarni ritam mogao imati važnu funkciju: ‘Prije mnogo stoljeća imalo je smisla ne spavati previše za punog Mjeseca kada je bilo dosta svjetla pa je opasnost od predatora bila veća. Kod naših predaka ovo je ponašanje moglo imati zaštitnu funkciju.’