Jutarnja rutina već mi je nekih godinu dana poprilično ista – ustajanje, informiranje s portala i agencija, pregled što je ekipa s Antene jutros odradila i onda, nekako već po navici, u pozadini upalim TV koji je redovito na kanalu koji je sinoć gledan. Pretežno je to RTL2, jer, eto, Sheldon Cooper i ekipa uvijek budu oni s kojima završim dan, barem u televizijskom smislu.
No, svako jutro, na spomenutom kanalu, ako već nema akvarija s ribicama, reklamiraju jednu od tvornica madraca. I uredno mi to u pozadini “zuji” jer sam dovoljno lijen da se ustanem i promijenim kanal. Priznat ćete da vam je poznato “specijalna tehnologija pakiranja, na vašu adresu dolazi potpuno čist” i slične marketinške fore koje nam serviraju. Iz reklame za madrac, tako, možemo naučiti da se čovjekov organizam “troši” tri puta više ako se dobro ne naspava, saznajemo kakav je to osjećaj spavati na oblaku, ali i nekoliko ljudskih sudbina o bolovima u kralježnici, njihovim problemima sa spavanjem i ostalo. Jedino što još s nama nisu podijelili je savjeti koje su dobili od kojekakvog bračnog savjetnika koji im je, nedvojbeno, zatrebao nakon pristajanja na snimanje spomenute reklame.
“Darovat ćemo vam i jastuk, potpuno besplatno” – nakon toga dolazi i informacija kako je gospođa rodila nedavno, zatim umiljati bračni par kojem manjka osnova međuljudske topline, objašnjava kako nemaju dovoljno novca za kupnju još jednog jastuka, pa si baš poput zaljubljenih tinejdžera, otimaju taj jedan jedini jastuk. Iako vjerujem da u ormaru imaju bar još jedan. normalan jastuk.
Čemu pišem sve ovo? Pa zapravo, iz frustracije što to moram slušati. Uz odabir od još kojih 200-tinjak televizijskih kanala, svako jutro se osim povećanim količinama kave, trujem i marketinškim forama pokupljenih od američkih TV serija i reklama. Samo, problem je što su naši marketinški stručnjaci svoje znanje, evidentno je, preuzeli od umirovljenih američkih djelatnika u kojekakvim niskobudžetnim agencijama, davno propalim i zaboravljenim.
Pitam se sada gdje je zapravo tu problem. Jesmo li mi konzumenti toliko naivni, glupi ili smo samo stoke koje sve to prihvaćaju i, baš poput mene, dopuštamo da nam truje sive stanice zbog vlastite lijenosti? Nije tu kraj, pa i na lokalnim radijima sve reklame prepune su sličnih komunikacijskih nota – daj ljudima zabavu i primitivizam, ipak to kod svih pali. Bez iznimke su i nacionalne kampanje za domaće proizvode, tvrtke i usluge. Ništa drugačije ne zvuči reklama za, primjerice, Tepih centar i ova za Dormeo. Hrpa… da ne kažem čega, uz malo glazbene pozadine, nekoliko naknadno montiranih polu-ugodnih glasova i – voila! Prodaja zagarantirana. Mada, nisam još upoznao nekoga tko je nasjeo na to osim možda susjede od kojih 70-tak godina, jer eto – na televiziji je pa se tome vjeruje.
Pa nećemo valjda pasti na tu foru. Znači li to da bi se trebalo vjerovati baš svemu na TV-u? Ako smo stoke, svakako. Ako smo lijeni, još je izglednije. No, što ako samo malo zastanemo i shvatimo da je to trovanje već uzelo toliko maha da ga je nemoguće izbjeći? E tu već dolazimo do problema. I to ne baš maloga.
