Već je 15. dana neprekinutih građanskih prosvjeda u Bugarskoj, u kojima se traži ostavka socijaldemokratske vlade zbog korupcije i nepotizma, a sve se zakuhalo kad je tamošnji premijer Plamen Orešarski vlasnika najveće medijske kuće Deliana Pevskog odlučio postaviti za šefa tajne službe DANS!
Proteklih godinu dana obilježili su, između ostalog, masovni građanski prosvjedi diljem svijeta, od Grčke i Španjolske, preko Egipta i njihove revolucije u drugom pokušaju, pa sve do ustanka siromašnih u Brazilu, koji su odlučili da nogomet ipak nije razlog da se žrtvuju škole i gradski prijevoz. U tom plimnom valu svjetskog narodnog nezadovoljstva, većinom zbog problematičnog ponašanja političke elite, svoje mjesto od prije točno mjesec dana zauzima i Bugarska, jedna od slabije pozicioniranih država Europske unije, čije vlade baš i nisu poznate po velikom poštenju, a ni sposobnosti.
Bugarima je, čini se, konačno prekipjelo nakon nedavno održanih prijevremenih izbora, kada je novoizabrana socijaldemokratska vlada počela kadrovirati po državnim institucijama na nepotistički i klijentelistički način, ‘uhljebljujući’ sebi odane kadrove na ključne pozicije. Kap koja je prelila čašu narodnog nezadovoljstva bila je šokantna odluka premijera Plamena Orešarskog da na čelno mjesto sigurnosne službe DANS postavi medijskog magnata Deliana Pevskog – čiji su mediji, naravno, drukali za pobjedu aktualne vlade – što je nesvakidašnji potez, nezabilježen u suvremenoj europskoj politici. Izuzetak koji potvrđuje pravilo jest, naravno, Bosna i Hercegovina, u kojoj je ministar sigurnosti Fahrudin Radončić, inače i bivši vlasnik najprodavanijeg dnevnog lista Dnevni avaz, koji je, doduše, formalno vlasništvo nad Avazom prepustio bivšoj supruzi.
Ipak, Bugarska je od 2007. godine članica EU, a njeno medijsko tržište je još devedesetih doživjelo brojne promjene na gore, zahvaljujući i ponašanju stranih kompanija koje su kontrolirale ključne bugarske medije. Kada se Sofijom proširila vijest da Pevski treba postati šef tajne službe, građani su još isti dan izašli na ulice i tako započeli svakodnevne večernje prosvjede u kojima s etraži odlazak ‘korumpirane vlade’ i ‘crvene mafije’. Uskoro se to pak pretvorilo u prosvjed protiv cijele otuđene i korumpirane političke klase, koja grčevito brani svoje stečene pozicije od narodnog gnjeva.
Uskoro se oglasio i predsjednik parlamenta Mihail Mikov, koji je tisuće prosvjednika optužio da iskazuju ‘nikad prije viđenu agresivnost’ te poručio da nema ništa od novih izbora. Premijer Orešarski je također izjavio da nema namjeru dati ostavku, podsjetivši da su se prijevremeni izbori već održali u svibnju, a to što mu je vlada u krizi samo nakon par tjedana na vlasti, nije ga potaknulo da promisli o promjeni politike ili krene u borbu protiv korupcije u vlastitim redovima.
Konzervativna opozicija se u cijeloj priči pokušava pozicionirati kao da je na strani prosvjednika, pa bojkotira sjednice parlamenta, ali Bugari nisu zaboravili da je i prethodna vlada bila umiješana također u niz skandala te je srušena masovnim prosvjedima u veljači, potaknutim velikim siromaštvom u društvu. Bugarskim je građanima jasno da je ‘aktualni politički sustav korumpiran do srži’, kako se opetovano čuje u izjavama prosvjednika, te nemaju namjeru odustati.
