Nedavno je na Kalelargi zatvorena parfumerija Limoni, dok suvenire počinju prodavati, kako cvjećarnice tako i knjižare. “Pizza cutovi” niču na svakom koraku, a procvjetala je i ponuda sladoleda. Zadarski “fast foodovi” bilježe renesansu pa tako nema ulice bez barem jednog, a ponuda autohtonih jela, uz rijetke pojedinačne svijetle primjere, kao da je u potpunosti stala.
To je ovogodišnja zadarska turistička realnost koja se zadnjih godina toliko nametnula da se isprofilirala i u izražavanju slobodnih internetskih umjetnika pa je tako komad pizze lijepljen uistinu na svašta, počevši od dama koje se sunčaju, pa do Poluotoka snimljenog iz ptičje perspektive.
– To je tužno i žalosno, ali to je i svjetska stvarnost, s izuzetkom svjetskih metropola. Turističke destinacije se na ovakav način prilagođavaju masama. Ista situacija je nažalost i u Riminiju, a i u Dubrovniku koji se promovira kao elitni grad, no gdje ne postoji nijedna svjetska trgovina, kazao je direktor Turističke zajednice Grada Zadra Zvonko Šupe.
Na upit znači li to onda da su naši turisti male financijske moći Šupe je odgovorio kako pojava “pizza cutova” i suvenirnica nije stvar profila turista koji nam pristižu, već snage naše zemlje.
– Gdje god nema kupovne moći lokalnih stanovnika, nema ni jačih trgovina, jer one bi trebale raditi tijekom cijele godine. No sve je to prolazno, pa i ti robni centri na periferiji. Taj trend bi trebao proći i u svijetu, pa će i u nas. Najjači robni centar je stari grad gdje će se puno dobrih stvari odvijati i prodavati kada se ljudi zasite ponude robnih centara. Jer, Kalelarga i stari grad traju tisućama godina, a trajat će i dalje. Trgovački centri će proći kad tad, što se vidi i iz njihove gradnje. Sve su to strukture koje nisu napravljene da bi trajale, kazao je Šupe.
Stjepan Knežević, predsjednik Obrtničke komore Zadarske županije kazuje kako je u zadnje vrijeme u turističkoj sezoni otvaranje takvih ugostiteljskih objekata jedina opcija, no strahuje koliko se to radi stihijski te kakve će posljedice imati. Jer može doći do zagušenja u takvoj ponudi.
– Nadam se da će novo rukovodstvo sjesti s nama i da će u programu razvoja turističke strategije grada napraviti koncept koliko i kakvih treba takvih objekata u gradu, je li to dovoljno, malo, previše, čega nam treba… Možda butika kvalitetne robe ili nečeg drugog što smo primijetili da nedostaje. A onim deficitarnim obrtima trebalo pomoći da opstanu kako bi naši žitelji na Poluotoku imali gdje nabaviti sve potrebne namirnice, kazao je Knežević, smatrajući kako trenutačna ponuda ipak oslikava i trenutačnu potražnju.
