Prije nekoliko dana održan je ždrijeb skupina za Europsko rukometno prvenstvo koje će se iduće godine održati u Danskoj. Reprezentacija Hrvatske nastupit će u skupini D koja je smještena u gradu Herningu, a društvo će nam činiti Švedska, Crna Gora i Bjelorusija. O jakosti skupine, ali i o njegovoj daljnjoj karijeri razgovarali smo s Ivanom Ninčevićem, lijevim krilom berlinskog Fuchsea i hrvatske reprezentacije. Trenutno se nalazi u rodnom Zadru na odmoru s obitelji, doznaje Narodni list.
Kako je protekla sezona i jeste li zadovoljni svojom igrom?
– Protekla sezona bila je vrlo naporna, međutim bez obzira na to, jako sam zadovoljan, jer smo na reprezentativnom planu ispunili očekivanja i plasirali se na Europsko prvenstvo, dok sam sa svojim Fuchseom završio na četvrtom mjestu Bundeslige.
U završnici sezone dogodio Vam se jedan nezgodan slučaj, kada Vas je igrač Hamburga Torsten Jansen udario na terenu minutu prije kraja. Kako je sve to prošlo?
– Da, 30-ak sekundi prije kraja utakmice dogodio mi se taj nesretan slučaj, kada sam od udarca završio na podu, a potom i u bolnici, gdje sam na licu imao posjekotinu koju su mi sanirali. Međutim, hvala Bogu, sve je prošlo u redu i već sam se uspješno oporavio. Ovaj odmor mi je dobro došao, jer protekla dva ljeta, bio sam zauzet reprezentativnim obavezama.
Taj događaj imao je kao posljedicu i jednu humanitarnu gestu. Možete li nam reći o čemu se radi?
– Pa da. Od novaca koje sam trebao dobiti za odštetu i u dogovoru sa svojom ženom, odlučili smo pomoći pedijatrijskom odjelu Opće bolnice Zadar nabavkom instrumenta koji im je prijeko potreban za daljnji rad, a koji im bolnica nije mogla nabaviti. Također, kupili smo igračke i slikovnice za djecu na pedijatrijskom odjelu i upravo ovih dana trebali bi im predati te darove.
Kako komentirate skupinu na Europskom prvenstvu u kojoj se nalazi Hrvatska?
– Stalno sam u dosluhu sa svojim suigračima i stručnim stožerom reprezentacije. Svi skupa smo zadovoljni ždrijebom i nadam se da ćemo na prvenstvu pružiti dobre igre i ostvariti što bolji plasman, a mislim da ova reprezentacija ima znanja, ali i karaktera da to i ostvari.
Na kraju sezone odlučili ste se za promjenu sredine i rukometni put Vas je odveo u Dinamo iz Minska. Kako je došlo do transfera?
– Već dugi niz godina igram u Njemačkoj i tamo se osjećam kao kod kuće. Prije nego sam došao u Fucshse, dvije godine bio sam najbolji strijelac druge lige. Četiri godine već sam u Berlinu i ostvarili smo odličan uspjeh. Nakon završene sezone, došla je vrlo dobra ponuda iz Minska i ja sam je prihvatio. Potpisao sam ugovor na dvije godine i sredinom srpnja trebao bih se pojaviti na pripremama kluba. Klub je dobro organiziran i ove godine imaju visoke ciljeve što se tiče Lige prvaka, a po kvaliteti momčadi, mislim da možemo daleko dogurati.
Puno puta može se čuti da ste na terenu dosta agresivni. Kako to komentirate?
– Ja priznajem da sam na terenu vrlo agresivan, međutim, emotivac sam, željan uspjeha, gladan golova, ponekad i prgav. Međutim, kad podvučem crtu, mislim da mi je takav način igre donio više pozitivnoga, nego negativnoga.
Kako ste se osjećali kada ste prvi puta pozvani u reprezentaciju?
– San svakog sportaša, pa tako i mene, je zaigrati za reprezentaciju. Pozivom u reprezentaciju, ostvarila mi se životna želja, pa odatle i velike emocije prilikom postizanja svakog zgoditka.
Nakon profesionalne karijere, imate li namjeru vratiti se u rodni Zadar ili ćete otići negdje drugdje?
– Svakako da će to biti Zadar. Zadar je moj grad i želja mi je da u završnici karijere ponovno zaigram za klub u kojem sam napravio prve rukometne korake…