Neugodne emocije imaju svoju svrhu, iako su nam neugodne. Pomažu nam da preživimo, uočimo opasnost i nosimo se s teškoćama koje nam se događaju. Primjerice, kad smo tužni nakon smrti nama drage osobe, tuga nas čini bezvoljnima i čuva nas od prevelikog napora u tako osjetljivom periodu.
Na taj način imamo dovoljno kapaciteta suočiti se s gubitkom i tugovati. No, kako ne bismo živjeli preplavljeni neugodnim emocijama, važno je održavati omjer 5:1 ugodnih i neugodnih osjećaja, piše portal InsideOut.hr.
Nameće se pitanje zašto nije dovoljno 1:1? Od kuda ovakva neravnoteža kad nas uče da su zlatna sredina i ravnoteža najbolje rješenje? Potrebno je pet ugodnih doživljaja da bismo bili u ravnoteži s jednim neugodnim. Ljudski se organizam značajno više fokusira i jače doživljava neugodna iskustva i emocije jer su one izravni signal potencijalne prijetnje. Ako ne reagiramo na prijetnju, izlažemo svoj život opasnosti. Zato smo puno osjetljiviji i tražimo znakove za neugodno i opasno u okolini. Nije isti intenzitet i ravnoteža među emocijama ako pronađemo 100 kuna ili ako ih izgubimo. Bit ćemo značajno tužniji zbog gubitka, nego što smo sretni zbog pronalaska novca.
Zona napretka
Kad imamo omjer ugodnih i neugodnih doživljaja 5:1 nalazimo se u takozvanom stanju ili zoni napretka. Radi se o intuitivnom osjećaju da smo u određenom području ili u svim aspektima naših života na našem osobnom vrhuncu. Tada koristimo naše maksimalne kapacitete, i intelektualne i emocionalne. Da bismo uspijevali živjeti kao emocionalno stabilne i zdrave osobe, potreban nam je omjer od 3:1 ugodnih i neugodnih emocija.
Ovaj pomak s tri na pet ugodnih događaja i emocija diže nas direktno u zonu napretka. Dakle, svaki neugodni doživljaj ili emocija mogu biti na neki način neutralizirani s tri ugodna. Najbolji način da budemo i ostanemo u zoni je da si stvaramo zalihe ugodnih emocija i iskustava kako bismo imali dovoljno kapaciteta za nošenje s neugodnim jednom kad se dogode.
Previše ugodnog predstavlja problem
Postavlja se pitanje postoji li mogućnost da imamo previše ugodnih emocija. Odgovor je da. Kad omjer prijeđe granicu od 11:1, dinamika zone napretka se raspada. Situacija u kojoj imamo toliko veliku razliku ugodnih i neugodih emocija i doživljaja u životu govori nam da nešto očito nije u redu. Vrlo se često u takvim situacijama izbjegavamo suočiti s problemima te izbjegavamo konflikte koji su nam potrebni za razrješenje teških situacija. Dakle, nije realno da imamo tako malo neugodnih emocija i doživljaja u životu, već se vrlo vjerojatno štitimo od njih i živimo u nekoj našoj iluziji. Iako se takav život čini primamljivim, on je kontraproduktivan i jednom kad teškoće isplivaju na površinu, nećemo se moći nositi s njima. Također, kad je omjer ispod 3:1 upadamo u krug negativnosti. Tada se neugodne emocije i doživljaji nastavljaju jedni na druge te nam stvari mogu krenuti nizbrdo u svim segmentima života.
Jačanje ugodnog i pozitivnog
Dobra je stvar što koliko god ‘velike’ bile negativne stvari, a ‘male’ pozitivne u našim životima, ako imamo omjer 5:1 bit ćemo super. Važno je svjesno tražiti i skupljati ugodna iskustva i emocije kako bismo ih imali što više. Tako i kad nam se događaju jako loše i neugodne stvari, možemo zadržati dobar osjećaj i ostati u zoni napretka. Nekim ljudima je teže brinuti o omjeru jer su skloniji traženju negativnoga u svemu te oni trebaju uložiti više truda. Ali svi to možemo. Također, kad nam je loše, nemamo motivaciju da razmišljamo o pozitivnom i ugodnom. No, jednom kad uvidimo da to zaista djeluje, bit će nam lakše potaknuti se da uvijek imamo dovoljno ugodnog i pozitivnog u mislima i životu kako bismo ostali zdravi, emocionalno stabilni i davali maksimum svojih potencijala.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju InsideOut.hr
