Hrvatska ima dobra zakonska rješenja za praćenje financiranja izbornih kampanja, napravljeni su značajni pomaci, no još uvijek ima prostora da se stvari poprave, a cijeli proces postane transparentniji, opći je to zaključak onih koji prate taj segment izbornog procesa. Stoga je i uoči predstojećih lokalnih izbora javnost pozvana kontrolirati tokove novaca u kampanji kako bi se dobila poštena izborna utakmica.
Već ove subote istječe prvi rok koji je postavljen političkim strankama, nositeljima lista grupa birača i kandidatima za dostavu prvog izvješća o financiranju izborne promidžbe, odnosno primljenim donacijama i troškovima kampanje. Mjesec dana nakon održanog prvog kruga izbora moraju dostaviti potpuni i detaljni financijski izvještaj. Isti rokovi vrijede i za drugi krug – sedam dana prije izbora prvo izvješće, a mjesec dana kasnije i kompletan financijski izvještaj.
Uoči početka kampanje Državno izborno povjerenstvo (DIP) podsjetilo je i kako izborni sudionici kao troškove izborne promidžbe moraju prikazati i sve ono što su potrošili prije početka službene izborne promidžbe, neovisno o tome s kojeg su računa ti troškovi podmireni, a odnosi se na izborne materijale koji se koriste i u vrijeme izborne promidžbe.
Kao primjer naveli su slučajeve kada su plakati za izbornu promidžbu naručeni, izrađeni, postavljeni ili plaćeni s računa za redovito poslovanje izbornog sudionika, prije početka izborne promidžbe, a nisu uklonjeni nakon njenog početka. Isto vrijedi, ukazuje DIP, i za usluge agencija koje su osmislile promidžbu, u cjelini ili dijelom, a koje se koriste nakon početka službene promidžbe i naručene su, izrađene ili plaćene prije.
Pravila su vrlo stroga i jasna, ponovljena su više puta i dostupna svim sudionicima izbora, no bitno je i podsjetiti gdje se Hrvatska nalazi u europskim i svjetskim okvirima kad je financiranje stranaka i kandidata u pitanju. Nedavno je Transparency International Hrvatska (TIH), predstavljajući rezultate istraživanja o financiranju kampanja u okviru projekta CRINIS, jasno zaključio kako ‘imamo najbolji zakon, no i izraženu inventivnost u izigravanju propisa’. Građanima su poručili da političare pitaju otkuda dolazi novac te im predložili da ne glasaju za ljude koji ne mogu dokazati tko im je financirao kampanju.
No rezultati istraživanja su pokazali kako su detaljnost, dostupnost informacija i državni nadzor dobili visoke ocjene, dok su prevencija, izvještavanje i javni nadzor ocjenjeni nešto slabije, no zabrinjavajuće je da sankcije stoje – najlošije. Prosječna ocjena iznosila je 7,7.
Takve je rezultate, gostujući u Intervjuu tjedna s Jasminom Popović na Hrvatskom radiju, politolog Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti ocijenio ‘značajnim pomakom’.
‘Na listi od jedan do 10 Hrvatska je s nekakve trojke i četvorke došla na ocjenu između šest i sedam. Nemamo možda ono što imaju najtransparentniji sustavi na svijetu, ali smo zakonom koji je donesen prije dvije godine to područje dobro legislativno pokrili. Doduše, najviše problema imamo sa sankcioniranjem jer postoje otvorena kršenja postojeće regulative, za što nisu predviđene stroge sankcije. Potom su to vjerodostojnost izvješća koju bi trebalo dignuti na višu razinu te kontrola javnosti koja treba biti još značajno veća’, smatra Petak.
Iz TIH-a upozoravaju i kako su stvari u primjeni zakona i praksi bitno različite, pa daju i svoje preporuke kao što su povezivanje visine iznosa koju pojedina stranka može potrošiti u predizbornoj kampanji s brojem birača (predlažu da se po biraču može potrošiti od osam do 10 kuna), zatim provjeru financijskih izvješća prije njihove predaje od stranke neovisne revizorske kuće, strožu implementaciju sankcija, pa čak i uvođenje poreznih olakšica za donatore, a sve kako bi ‘sive zone’ nestale.
Jedna od preporuka je mogućnost da udio javnih sredstva u ukupnim prihodima stranke može iznositi 50-ak posto, dok bi se ostatak namaknuo iz privatnih izvora. ‘Postoji neka vrsta negativne tendencije u Hrvatskoj po kojoj se stranke oslanjaju samo na javna sredstva. Dugoročno bi trebalo stimulirati stranke osiguravajući im 50 ili 60 posto iz javnih izvora, a ostatak da nastaje kroz transparentan način od građana ili poslovnih subjekata’, predlaže i Zdravko Petak.
Na kraju i navodi kako ‘Hrvatska ima neka polja gdje se uzdignula iznad europskog sivila, a jedno do njih je upravo financiranje stranaka’. Već za nekoliko dana mogla bi stići prva potvrda takvog razmišljanja, a sve kako bi onog ‘prljavog’ novca zbog kojeg su neki završili i na sudu, u kampanjama bilo što manje ili nimalo.