John Perkins u knjizi Confessions of an Economic Hit Man govori kako je varao narode uz enormne nadoknade. Priznaje da je bio „ekonomski ubojica“ i bio dio moćnog imperija. U svojoj knjizi ispovijedi, otkriva kada i kako je nagovarao vlade posrnulih država da uzimaju nepovoljne kredite koje dugoročno neće moći otplaćivati. U knjizi opisuje koje korporacije stoje iza takve američke politike. Navodi primjere kako po uhodanom scenariju Svjetska banka koja misli popljačkati ekonomski posrnule države, prvo posudi novac toj zemlji, da bi se novac uz enormne kamate vraćao američkim korporacijama. Državu žrtvu nakon „pomoći“ ostavi u enormnim dugovima koje je nemoguće otplatiti. Ekonomske ubojice se po uhodanom scenariju tada obraćaju zemlji – žrtvi s različitim ponudama: “Dugujete nam mnogo novca, ne možete otplaćivati dugove, zato se radije dogovorimo za uslugu: prodaju američkim kompanijama, izgradnju vojnih baza, pokoravanjem političara američkim interesima“… Shvativši da više ne želi biti egzekutor posrnulih država odlučio je od straha progovoriti. Shvatio je da će prezreni na svijetu kad-tad otkriti stratege porobljavanja.
Takvu strategiju kolonizacije je ranije objasnio Josip Eugen Stiglitz, bivši dopredsjednik Svjetske banke. On je još 2001. godine progovorio o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju porobljavanje. Navodi tajne planove „do prokletstva” koji su se krili iza „mamaca” za iste s prijevarom zvanom “STRATEGIJA POMOĆI“. Cilj je da Svjetska banka i svjetske korporacije vladama zemljama „žrtve“ ponude isti program, u cilju otimačine nacionalnih resursa. (Plan je objavljen u “The Observeru”, 29. travnja 2001). Strategija Četiri koraka do prokletstva krije se iza mamaca za male narode Indonezije, Ekvadora, Tunisa, Jugoistočne Europe… Stiglitz u tekstu The year of rational pessimism od 26. 12. 2011. konstatira kako će se kolaps gospodarstva u SAD-u i u Europi intenzivirati u idućim godinama. Europske vođe „konstantno tvrde da su posvećeni spašavanju eura, ali uporno rade sve kako do toga ne bi došlo“.
Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick (u razgovoru za australski magazin Weekend Australian od 13. kolovoza 2011.) upozorava na „još opasnija vremena u svjetskom gospodarstvu“ za SAD i Europu koju je “pogodila dužnička kriza”. Prema njegovim riječima, dužničke poteškoće u eurozoni „zabrinjavaju više nego problemi s kojima su se suočile Sjedinjene Države“. Dakle, i on nakon što je sudjelovao u dirigiranoj pljački, sada ima drskosti da nas upozorava. I predsjednik Evropskog parlamenta, Martin Schulz je početkom 2013. godine izjavio da se “Evropska unija zbog manjka demokracije pretvorila u Frankensteinovo čudovište”. Prema Schulzu, glavni problem je u nepoštovanju principa podjele vlasti, kao jednom od glavnih stupova demokracije. On je za Evropsku komisiju rekao da je najnedemoratskija institucija EU-a. Razvidno je i da prvi čovjek Svjetske banke i EU parlamenta neizravno potvrđuju Stiglitzovu argumentaciju porobljavanja s kolonijalnim aspiracijama.
Oskar Lafontaine je svojevremeno od britanskog lista The Sun prozvan „najopasnijim čovjekom Europe“, jer je 1998. godine pozvao na ujedinjenje Europe i brisanje nacionalnih granica. Međutim, sada u svibnju isti taj Lafontaine, (bivši njemački ministar financija) i “utemeljitelj” eura, upozorava da će dalje korištenje zajedničke europske valute dovesti do „katastrofe“. Prema njegovim riječima, jedini izlaz iz krize može se pronaći u napuštanju zajedničke valute. Došavši naknadno pameti, sada tvrdi da se ekonomska situacija urušila s visokom stopom nezaposlenosti, što „stavlja pod sumnju učinkovitost demokratskih struktura u Europi. Nade da će stvaranje eura potaknuti racionalno ponašanje nacionalnih ekonomija bile su uzaludne, a prisiljavanje Španjolske, Portugala i Grčke da izvedu unutarnju devalvaciju je bila katastrofa“. Naravno, sve to naši mediji ne prenose, ali su zdušno stali uz hrvatskog ministra financija. Zajedno obmanjuju javnost…
Aktualni ministar od Financija drug Slavko Linić koji sustavno zadužuje Državu od stranih banaka i/ili bankarskih mešetara, istovremeno ograničava građanima tekuće minuse u bankama. To su Linićeve mjere „zaštite“ građane od bankota i prekomjernih bankarskih zarada. Njemu je stalo da banke i strani “ulagači” daju državi sve više novca uz neprihvatljive kamatne stope, na koje nema prigovora, a građane „spašava“ ograničavanjem zaduživanja na tekućim računima (istih) banaka. Kakva manipulacija i demagogija. Ministru od financija poručujem da mu se bolje maknuti ili slijediti primjer gore spomenutih pokajnika jer su u strahu velike oči, a narod progledao. Ni mediji mu više neće pomoći kod dezinformiranja kako Linić „štiti građane od banaka.“
U Hrvatskoj kleptomani- pokajnici idu na dragovoljni rad. Sjajna je to poruka mladima. Ipak, većina se bude iz letargičnosti. Ekonomska i duhovna kriza dovela je do otrežnjenja kako živimo u nametnutom kaotičnom svijetu. Dan nakon najmasovnijeg okupljanja u povijesti Francuske, francuski filozof Henri Hude je dao briljantnu opservaciju, koja se tiče većine naroda, a osobito za nas u Hrvatskoj. Ovdje iznosim tek nekoliko poučnih rečenica: „Francuski narod suočen je s novim totalitarizmom. Ova je vlast izgubila narod. Nemoćna ili ulizivačka, postoji samo zato da bi dopustila novcu da živi, a radu da umre. Zato je vlast izgubila narod, siromašni se množe kao gljive poslije kiše, vlast im uskraćuje ekonomsku jednakost i dostojanstvo prava na rad. Vlast je ovisna o velikim međunarodnim kompanijama. Sada demolira najosnovnije moralne okvire i riskira da je Narod sruši i kazni. Vrijeme je za Otpor…“
