Dvadeset godina nemara za kulturu i nepostojanje kulturne strategije u razvoju grada koji sada dolaze na naplatu tek su neki od problema otvoreni prvom u nizu tribina, Okret prostora, u organizaciji nezavisne kulturne scene. Cilj tribine bio je predstaviti gradske prostore i javne površine koje bi mogle koristiti udruge nezavisne kulture i civilne scene u gradu. Mapirano je trinaest takvih žarišnih točaka.
Trinaest »nesretnih« prostora
– One mogu poslužiti kao dobar preokret u onome što se nazivalo kulturnom strategijom Grada. Pokušat ćemo odgovoriti i na pitanje kako različiti akteri nezavisne scene mogu pomoći u njihovom kreiranju te koja je uloga nezavisne kulture i civilne scene u budućem razvoju grada, najavio je moderator dvoiposatne tribine u prostoru bivšeg kina Callegro, dr. sc. Krešimir Krolo, s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Gosti tribine bili su dipl. ing. arh. Nives Kozulić, ravnateljica Zavoda za prostorno uređenje Zadarske županije, dipl. ing. arh. Darko Anton Franceschi, predsjednik Društva arhitekata Zadra te dr. sc. Sven Marcelić, s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Nakon što je predstavljeno trinaest mapiranih, uglavnom napuštenih i derutnih, prostora u užoj gradskoj jezgri razgovaralo se o tome kako bi se oni mogli prenamijenti i dati na korištenje nezavisnoj sceni.
Spomenuti su crkva sv. Nikole, igralište Mornarice, Narodni muzej Zadar, crkva sv. Dominika, Tehnička škola, Kapetanski park, zgrada Nasada, kompleks bivše Tvornice madraca, Dom avijatičara, Željeznički kolodvor, Hotel Iž, otvoreni prostor u sklopu bivše vojarne Stjepana Radića, Vojna menze i, kako su ga nazvali, Centar promjenjivog imena, odnosno Centar za mlade koji je nedavno preimenovan u Centar za kreativne industrije jer bi se pod tim imenom lakše mogao dobiti novac europskih fondova.
– S jedne strane imamo scenu koja je zapuštana 20 godina, a s druge strane Grad se bavi imenom. Dok se radilo o Centru za mlade barem smo imali neku predodžbu što bi on trebao biti dok kod Centra za kreativne industrije mi jednostavno nemamo, da se tako izrazim, sirovinu. Mogli bismo se naći u problemu jer s jedne strane imamo ime kojim želimo dobiti novce, a s druge strane nemamo odgovarajući sadržaj za to ime koji bi ga ispoštovao, pojasnio je Marcelić.
Nives Kozulić prošla je ukratko kroz svaki od prostora naglasivši kako oni svi imaju svoga vlasnika.
– Ovdje vidim da ste napravili značajan korak samo mapirajući i pobrojivši devastirane prostore, ali na žalost oni imaju svoje vlasnike koje se ne može preskočiti, rekla je Kozulić.
Odlazi i Centar?
Kozulić je ipak uvjerena kako je Grad zainteresiran za pomoć mladima i kako bi se uz dogovore moglo naći rješenje za prostore koji nisu privatni ili za koje ne postoje projekti.
– Grad razumije nezavisnu scenu i podržava ju koliko može, sigurna je Kozulić.
Trenutačno najizglednije utočište nezavisne scene u gradu bit će, čini se, Centar za mlade u kojem će biti smješten i dio Gradske knjižnice Zadar. Mladen Masar iz knjižnice rekao je kako je projektna dokumentacija za Centar prije jedno mjesec dana poslana u Ministarstvo regionalnog razvoja i prema fondovima EU, a procijenjeno je da bi radovi koštali 40-ak milijuna kuna te bi se u prostoru od oko 4.800 metara četvornih smjestila knjižnica i udruge kulture. Ta informacija sudionicima tribine došla je kao popriličan šok. Naime, u Gradu nisu smatrali da bi njih trebalo o tome obavijestiti, dok se s druge strane postavilo opravdano pitanje za koga se prostor gradi i kako će izgledati s obzirom na to da nitko od sudionika nezavisne scene nije bio kontaktiran o tome koje su njihove potrebe već o tome očigledno odlučuje sam Grad i arhitekti koji na njemu rade.
Željka Tonković, s Odjela za sociologiju prisjetila se kako je još 2005. godine nekoliko udruga komuniciralo s Gradom i istaknulo koje bi bile njihove potrebe, no u međuvremenu u tih osam godina administracija nije išla u korak s promjenama na sceni.
– Čak i ako Centar bude izgrađen on neće biti adekvatan za svih 215 udruga u kulturi koliko ih ima u Zadru. Čini mi se da bi najbolje rješenje bilo decentralizacija centra te lokacija na više prostora o čijoj bi se raspodjeli dogovorile udruge međusobno, ovisno o njihovim potrebama, predloženo je iz Šigurece.
