Nevenka Bečić: Dalaj Lama nije me se toliko dojmio da bih u njegovoj blizini osjetila neko produhovljenje
Splitska čelična lady otkrila je za Gloriju da biznis i politika ipak nisu sve u njezinom životu: u mladosti je pisala pjesme i glumila, zanima je astronomija, obožava znanstvenu fantastiku, ali na prvom mjestu joj je obitelj.
Prema Nevenki Bečić (55), saborskoj zastupnici i predsjednici Gradskog vijeća Splita koja pretendira postati prva županica Splitsko-dalmatinske županije, mogao bi se navijati sat koliko je točna. U dogovoreno vrijeme pojavila se u hotelu Central na splitskoj Pjaci, kultnom mjestu sa Stolom mudraca, uz koji su se okupljali splitski intelektualci i umjetnici. Dalo se naslutiti da joj je to omiljena “štacija”: vrativši se s radijskog sučeljavanja sa svojim protukandidatima, obavila je nekoliko razgovora mobitelom, a prvo pitanje uz čaj bilo je: “Zanima me vaše mišljenje o mom nastupu. Pozitivnu kritiku rado prihvaćam i nastojim ne ponavljati eventualne pogreške”.
Tijekom razgovora bila je vrlo ljubazna, strpljiva, ali i odrješita. Odmah je dala do znanja da o privatnom životu ne želi govoriti, osim da je supruga, majka troje djece te baka dvoje unučadi, i da ima skladan obiteljski život. A nakon sat vremena nas je pozdravila i požurila na tržnicu po vrgoračke jagode. Vrijeme koje je odredila za druženje s novinarima je isteklo i morala se posvetiti drugim obvezama: posljednjim protoklarnim dužnostima koje ima kao predsjednica Gradskog vijeća, a u tijeku je i kampanja na razini županije.
Koliko pažnje posvećujete izgledu?
– Ma imam ja “mota” za te stvari, samo ne volim vrijeme trošiti na uređivanje. Privatno sam najradije u trapericama i tenisicama, a za službene prigode nosim kostime. Sve žene u mojoj obitelji imaju lijep ten, to nam je genetski, tako da koristim vrlo malo šminke – tek malo pudera i ruž. Redovito idem jedino frizeru jer ne mogu sama ukrotiti svoju prirodno kovrčavu kosu.
Navodno ste velika ljubiteljica umjetnosti i kod kuće imate lijepu kolekciju umjetničkih slika.
– Te su slike naslijeđe moga supruga. No, volim umjetnost. Da nisam ovo što jesam, bavila bih se pisanjem ili glumom. I sigurna sam da bih i u tome bila jednako uspješna. U mladosti sam pisala pjesme, a u petom razredu osnovne škole igrala sam glavnu ulogu u jednom igrokazu o kojem se godinama pričalo u cijelom kraju. Igrali smo ga u mjesnoj crkvi jer ga je osmislila časna sestra u povodu zaređenja prvog svećenika iz Ogorja.
Koje su tematike bile vaše pjesme?
– O svemu pomalo, životne. Kad odem u penziju, možda se opet posvetim pisanju.
Kako ljudi na vas reagiraju kad dođete na tržnicu, u ribarnicu, trgovinu?
– Ja sam sa svima otvorena. Nema kod mene ogovaranja i tračanja iza leđa. A nije me lako ni impresionirati. Kad je Dalaj lama 2002. posjetio Split, spavao je u našem hotelu Neva te sam ga i osobno upoznala. Iako je riječ o tibetanskom duhovnom vođi, nije me se toliko dojmio da bih u njegovoj blizini osjetila neko produhovljenje. Možda zato što sam katolkinja i ne vjerujem u reinkarnaciju. No, poštujem sve vjere.
Koje su, prema vašem mišljenju, najbolje godine?
– Kao četrdesetogodišnjakinju još me pekla savjest da ne provodim dovoljno vremena s obitelji. Nikada neću prežaliti što sam mlađu kćer dala u jaslice kad je imala samo godinu dana, ali nije je imao tko čuvati. A sina sam, takoreći, samo rodila i odmah se vratila na posao. Pa mi se nekako čini da su pedesete super godine. Djeca su mi odrasla i mogu se sto posto posvetiti poslu i zato sam sigurna da bih kao županica ostvarila sve što planiram. A privatno mislim da ću najviše uživati u trećoj životnoj dobi, jer ću se konačno moći posvetiti samo suprugu. Možda se povučemo na selo, malo se bavimo zemljom, povrćem…
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Glorije…