Premda se pomislilo kako je vrijeme izvoza vojnog znanja i naoružanja u Libiju, što se Hrvatske tiče, nepovratno prošlo s raspadom bivše Jugoslavije, Libija žarko želi obnoviti vojno-tehničku suradnju s Hrvatskom.
Libijsko ratno zrakoplovstvo u fazi početne letačke obuke koristi oldtimere jugoslavenske proizvodnje G-2 galeb. Svjesni da im nedostaje suvremeni školski zrakoplov, u Tripoliju su se odlučili na konkretan korak − nekoj od prijateljskih zemalja povjeriti obuku svojih vojnih pilota.
Kome se obratiti nego starom, dokazanom partneru kod kojega su već obučavali pilote, a to je Hrvatska. Preciznije rečeno, izbor bi, prema svemu sudeći, mogao pasti na pilotsku školu HRZ-ove baze Zemunik pokraj Zadra, koja ima dugu povijest školovanja pilota, a među njima i libijskih.
Da Libijci misle ozbiljno, potvrđuje i dolazak delegacije iz Tripolija koja je prošlog tjedna posjetila 93. zrakoplovnu bazu HRZ-a u Zemuniku. Libijsko izaslanstvo predvodili su iskusni piloti i generali zrakoplovstva Ahmed Al-Atagouri i Abdullah Marwan, koji su još davne 1970. upravo u Zemuniku prošli letačku obuku.
Bila je to prva generacija libijskih kadeta pilota školovanih u Hrvatskoj. Veliku priliku za pilotsku školu u Zemuniku, koja već dugo ima više nastavnika nego kadeta, prepoznao je hrvatski ministar obrane Ante Kotromanović. Prošle godine na Zemuniku su bila samo tri kadeta koja su zadovoljila uvjete za vojnog pilota u odnosu na 10-ak instruktora.
Dakle, postoji odlična kadrovsko-tehnička infrastruktura za obuku, ali ne i dovoljno kadeta. Iz izvora bliskih ministru Kotromanoviću doznajemo da ministar u školovanju libijskih pilota vidi ne samo šansu za “reanimaciju” Zemunika, nego i dugoročan put prema obuci stranih vojnih pilota, posebno onih iz “afričkoga korpusa”.
U prilog Kotromanovićevim strateškim koracima ide i duga tradicija škole u Zemuniku, jer je zbog idealnih klimatskih i aerodromskih uvjeta u regiji tu djelovala nekadašnja Zrakoplovna vojna akademija. Osim toga, za libijske pilote nema ni jezične barijere, jer dobar dio njih kao “djeca Zemunika” govore hrvatski jezik.
Sedamdesetih su godina, osim Libijaca, obuku na Zemuniku polazili i Sudanci, Alžirci, Zambijci, Burmanci, Etiopljani, pa čak i Palestinci. Za boravak Libijaca u Zemuniku trebat će i islamska bogomolja bez minareta, odnosno mesdžid. Na znanje Ministarstvu obrane, 70-ih je godina u sklopu baze bila jedna improvizirana prostorija uređena za klanjanje i molitvu libijskih pilota.
Kako je izgledala obuka libijskih pilota u nekadašnjoj Jugoslaviji? Inicijalna obuka libijskih pilota koji su se školovali u Zagrebu počela bi u nekadašnjoj Višoj zrakoplovnoj školi u Velikoj Gorici, a zatim letački dio u Zadru, te potom, u naprednom dijelu, na libijskoj vojnoj zrakoplovnoj akademiji u Misurati, gdje je radilo i mnogo Hrvata.
U bazi Sebha libijski zrakoplovno-tehnički remontni zavod vodio je do 1991. velikogorički “Zmaj”, danas “Zrakoplovno-tehnički centar”. Okosnicu libijskog ratnog zrakoplovstva čine jugoslavenski galebovi G-2, jastrebovi J-21, te francuski mirage F-1. No, jastrebovi su uglavnom povučeni iz operativne upotrebe, dok zastarjeli galebovi G-2 služe za obuku.