Na izborima za Europski parlament koji su zakazani za 14. travnja prvi se put u hrvatsku izbornu praksu uvodi preferencijsko glasovanje.
Cijela zemlja bit će jedna izborna jedinica, a 12 zastupnika koji će Hrvatsku predstavljati u Bruxellesu i Strasbourgu izabrat ćemo proporcionalnim sustavom na listama na kojima će biti omogućeno preferencijsko glasovanje. Da bi se ostvario mandat, bit će potrebno prijeći izborni prag od pet posto, ali sve su pretpostavke da to neće biti dovoljno kada se glasovi budu preračunali u mandate. Šlampavošću oko raspisivanja europskih izbora vladajući su uspjeli postići da se i jedna dobra stvar poput preferencijskog glasovanja nađe na udaru javnosti. Doduše, u prvom redu zato što nitko nije objasnio građanima o kakvoj se novini radi i što ih na izbornom mjestu zapravo čeka.
Možda političkim šefovima nije ni stalo da preferencijsko glasovanje kao novina zaživi i na nekim drugim izborima jer je riječ o sustavu koji narušava monolitnu strukturu hrvatskih političkih partija. Naravno, sustav preferencijskog glasovanja za europske izbore nije prvi izbor naših spin doktora, nego pravilo po kojem se ti izbori uobičajeno održavaju u većini zemljama u kojima se provode izbori za Europski parlament. Dakle, birači će s kandidacijskih lista, osim za stranku, moći glasovati i za jednog kandidata s liste te stranke za koju su glasovali.
Dosad smo, barem u posljednje vrijeme, glasovali po proporcionalnom sustavu u kojem su ponuđene liste bile zatvorene ili zaključane. Na zatvorenim listama su unaprijed bili posloženi kandidati od prvog mjesta nadalje koje je odredilo stranačko vodstvo. Od europskih izbora nam se pruža mogućnost da izaberemo osobu koja se niže nalazi na listi. Preferencijsko glasovanje veže se uz sustav glasovanja u kojem svaki birač ima više glasova, a postoje opcije po kojima se može glasovati i za kandidate s različitih lista ili napraviti vlastitu virtualnu rang listu. U tom slučaju radilo bi se o otvorenim listama. Ovaj način glasovanja koji je propisan za izbore za Europski parlament još uvijek ne spada u tu kategoriju jer prefrencijski glas nije obavezan i birač ne može birati jednu stranku, a kandidata s druge liste.
Prednosti sustava glasovanja u kojem birač može, osim stranke, odabrati i kandidata po vlastitom ukusu je personalizacija izbora i razbijanje stranačkih monopola u regrutiranju političke elite. Nakon što bude izabran po ovakvom sustavu, zastupnik je neovisniji u odnosu na svoju stranku jer su birači odabrali upravo njega. Način po kojem će se birati na predstojećim izborima za Europski parlament 14. travnja ipak nije tako otvoren kao što smo gore naveli i ima određena ograničenja koja još uvijek idu na ruku šefovima stranaka. Na ovim izborima za Europski parlament preferencijsko glasovanje neće biti obavezno. Dakle, daju li birači glas samo kandidatu, automatski će ići i stranci, a zaokruže li dva kandidata, glas ne ide nikome.
Postoji još jedno ograničenje. Da bi kandidat dobio mandat koji je ostvarila lista, mora dobiti određeni postotak glasova u odnosu na listu. Preferirani glasovi za pojedine kandidate se uvažavaju ako broj glasova pojedinog kandidata iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista. To znači da će, ako stranka osvoji recimo pet mandata, što mogu samo najveće stranke, HDZ i SDP, a ako svi oni ne prijeđu prag od 10 posto, konačnu riječ o tome tko osvaja mandat imat će poredak koji je utvrđen u stranačkoj centrali. Kad bi se ovaj sustav glasovanja primijenio i na neke buduće izbore, on bi afirmativno djelovao na smanjenje izražene partitokracije koja je prisutna u hrvatskom društvu, a zastupnici bi bili aktivniji u predstavljanju svojih programa i povezaniji s građanima i njihovim zahtjevima. Mi glasujemo za otvorene liste i preferencijsko glasovanje.