Imigracijska direkcija na Islandu potvrdila je kako je samo u prva dva mjeseca ove godine, od 53 osobe koje su zatražile boravišnu dozvolu u toj otočnoj državi na sjeveru Europe, čak 30-ero mladih hrvatskih državljana. Prošle je godine u isto vrijeme azil na Islandu zatražilo samo 10 osoba, a među njima nije bilo nikoga iz Hrvatske, konstatira Slobodna Dalmacija.
Iako Hrvatska za manje od tri mjeseca postaje dio Europske unije, Slobodna Dalmacija postavila je logično pitanje – zašto mladi odlaze upravo na Island koji nije dio Unije i sve manje želi postati njezinom članicom i jesu li odluku donijeli zbog toga što je ta država sinonim za otpor globalnom financijskom kapitalizmu?
‘Mislim da je riječ o trendovskoj priči, koja je s jedne strane plod oduševljenja mlade generacije Hrvata čitavim ekonomski uravnoteženim i socijalno pravednim nordijskim svijetom, a s druge predstavlja generacijski krik zbog odsutnosti životne perspektive’, smatra politički analitičar Davor Gjenero.
Po njemu, ‘Island je mladim školovanim ljudima potpuni antipod današnjoj Hrvatskoj: zemlja koja se odlučno obračunala s lihvarskim međunarodnim kapitalom i nametnula svoja pravila igre stranim bankama, zemlja koja odlučno brani svoj ekonomski interes, koja je davno implementirala antikorupcionizam i u kojoj je prvi put premijer sudski odgovarao zbog propusta u bankarskom sustavu’.
‘Ne zaboravimo da su glavni akteri tamošnje bankarske krize protjerani s Islanda i da je riječ o državi koja se isključivo vlastitim snagama i vlastitom demokracijom digla iz pepela i pobijedila krizu’, kaže Gjenero za Slobodnu Dalmaciju.
Novinar Toni Gabrić, glavni urednik H-altera koji je ’90-ih biciklom prošao cijeli Island i tome objavio reportažu u 10-ak nastavaka u Feral Tribuneu, kao prednosti te zemlje navodi ‘socijalnu dimenziju tamošnje države, njihova ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu, učinkovite programe potpore izdavaštvu, knjigama, svim oblicima umjetnosti’.
Ipak, upozorava kako doslovno svaki Islanđanin radi najmanje dva posla, a često i tri, prilagođavajući se sezonskim potrebama, dok se 80 posto ekonomije temelji na ribarstvu. ‘Imaju goleme poreze, s tom razlikom što ih oni investiraju u javne potrebe, a ne u umnožavanje nepotrebnih državnih službenika s dobitnim stranačkim iskaznicama. Cijene po trgovinama vrlo su visoke, a alkohol im je enormno skup: jedno pivo košta i do 50-ak eura’, konstatira Gabrić.
Još ukazuje kako Island nema nepismenih te maksimalno koristi prirodne izvore energije, pa se termalnim vodama griju svi, pa i ulice islandskih gradova, na kojima zbog toga zimi nije potrebno čistiti snijeg. Iako ima samo 300.000 stanovnika na otoku je 90-ak aerodroma, pa je Island dobro povezan sa svim krajevima svijeta.