U posljednjih 20 godina bilo je boljih zadarskih gradonačelnika od Zvonimira Vrančića, ali lošijih vremena nije bilo − zapale su ga četiri ekonomski i politički najgore godine. Najmanje 10 milijuna eura proračunskog duga i agonija Košarkaškoga kluba Zadar dvije su točke koje − prva na matematičko-financijskoj razini, a druga na “kemijsko-političkoj” − omeđuju njegov četverogodišnji mandat.
KK Zadar je omiljena, ali i pocijepana igračka lokalnih političara čije će kontinuirano grcanje tek postati financijski uteg oko vrata Grada kao 90-postotnog vlasnika “košarkaško-arheološkog artefakta” s Višnjika, piše Slobodna Dalmacija.
Sedam gladnih godina
Ilustrativna poveznica stanja u klubu i Vrančićeva mandata je u ovome: u “zlatnim” bi vremenima bilo dovoljno desetak telefonskih poziva iz gradonačelnikova ureda da se brzinom munje odazove jednako toliko vlasnika poduzeća i preuzmu dionice “zadarskog ponosa”. Vrančić je mogao telefonirati do besvijesti − niti tko ima novca, niti želi “investirati” u košarku, a HDZ-ova moć uvjeravanja toliko je opala da je na avanturu sudjelovanja u preoblikovanju kluba uspio “nagovoriti” jedino porezne obveznike.
Uoči krize, Vrančić je mandat otvorio objelodanjivanjem proračunskog duga od 90 milijuna kuna i tada je bilo jasno da slijedi “sedam gladnih godina”: prije mjesec dana taj je dug iznosio 75 milijuna kuna unatoč tome što je Vrančić cijelo vrijeme izgledao kao “stečajni upravitelj Grada”. Pritom su državni revizori upozoravali na nenamjenski utrošenih 40-ak milijuna kuna od prodaje stanova, pa je opozicija zbrajanjem došla do ukupnog duga od gotovo 130 milijuna. Uz slabo punjenje proračuna, kresanje i uštede nisu uspjeli pokrpati toliku rupu. Je li svemu kriva recesija?
− To su četiri godine laganog i sigurnog umiranja, za što Vrančić ne snosi najveću odgovornost, ali se nikada nije ni ogradio od onih koji su za to krivi. Projekti na Višnjiku, Pozdrav Suncu i Morske orgulje čine više od godišnjeg proračuna i bilo bi bolje da je toliki novac stavljen u proizvodne funkcije. Vrančić je dobar vojnik svoje stranke i dobro bi funkcionirao da je ta vojska nastavila pobjeđivati, ali nije. Kao čovjeku i vjerniku, zamjeram mu što nikada nije analizirao zadarske prebjege ili krađu glasova s onim brodom.
Usudio bih se reći da je stupanj svoje nesposobnosti prešao odlaskom iz bolnice, za njega osobno i za Zadar bilo bi bolje da je ostao raditi kao ginekolog, za što je i školovan − kaže u svojoj analizi Vrančićeva mandata nekadašnji direktor “Tankerske plovidbe” Stanko Banić. Vrančić je, unatoč zaostacima i dugovima, uspijevao korisnicima proračuna osigurati novac za osnovne programe i djelatnosti ne dovodeći u pitanje funkcioniranje sustava.
− Njegovo se djelovanje mora povezivati uz stanje u državi, ali i činjenicu da je HDZ u tom vremenu bio na svojoj najnižoj razini pa je Vrančić ostao na vjetrometini. Izvan toga konteksta i općeg stanja društva i stranke koja je iza njega stajala, analiza ne bi bila objektivna. Unutar objektivno smanjenih mogućnosti, držim da je Vrančić korektno odradio svoj dio posla i da je napravio maksimum u postojećim okolnostima − smatra dr. Zlatko Begonja, ravnatelj Instituta za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru.
Privatni interesi
Uvažavajući opću ekonomsku turbulenciju, dr. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru u fokus analize Vrančićeva mandata stavlja upravljanje prostorom i razvoj kulturne politike.
− Vidljiva je politika koja je prvenstveno okrenuta privatnim interesima i komercijalnoj eksploataciji javnih dobara. Gotovo isključivo inzistiranje na ovakvome modelu upravljanja javnim površinama, u kojem se gube elementi neprofitabilnih kulturnih dimenzija svakodnevice, posljedično je od Poluotoka napravilo prostor u kojem dominiraju restorani brze hrane i turističkih suvenira.
Problem je i kulturna politika grada, koja istodobno pokazuje kako jako teško prepoznaje suvremene svjetske trendove, dok je odnos prema domaćoj produkciji i domaćim snagama koje nastoje proizvoditi relevantan kulturni program uglavnom parohijalan ili, u boljim primjerima − simboličan. Smatram da je u ove četiri godine mandata gradonačelnik Vrančić ostao jako dužan građanima i građankama Zadra − kaže Krolo.
Obećano i ostvareno
Gaženica, Crno, Mocire, Poliklinika i Centar za mlade, uz nastavak radova na odvodnji koji se uspješno realiziraju uz pomoć Hrvatskih voda − to je bila projektna okosnica Vrančićevih obećanja iz prošle kampanje. •• Aktualna državna vlast ima nešto drukčije poglede na investiciju u Gaženici, pa nad lukom još stoji upitnik. •• Gospodarska zona u Crnom u golemom je zaostatku i tek se gradi prilazna cesta.
Uz pomoć ministra Željka Jovanovića, traži se rješenje nezavršenog, ali već devastiranog objekta Mocire, a rokove je uvelike probila i izgradnja Poliklinike.
Kasni i dovršetak obnove Trga Petra Zoranića, a Centar za mlade još je u papirima i čekaju se neizvjesna europska novčana sredstva.
Vrančić je uspio ispuniti obećanje da komunalna poduzeća neće dizati cijene svojih usluga želeći građanima olakšati prebrođivanje krize, ali oni su mu puno više zamjerili to što je donio odluku koju nije ni obećao: odustao je od vječnog HDZ-ova izbornog aduta i konačno im uveo prirez.
Prva jaja na vijećnicu
Vrančić je imao i ozbiljnih i minornih sporenja s građanima − nikako nije uspijevao riješiti smrad pročišćivača na Smiljevcu, Dikljani su već očajni zbog deponija, građanski su aktivisti zbog uvođenja prireza tražili referendum, a otpor gradonačelnikovoj politici uspješno su pružili i zadarski obrtnici. Ma tko to bio, budući gradonačelnik morao bi upamtiti da je gradska vijećnica prvi put u povijesti, upravo u Vrančićevu mandatu, gađana prosvjedničkim jajima zbog problema građana s pristupnim putovima. Slijede i veći problemi i veća “jaja”.