U Hrvatskoj su od sredine devedesetih do danas svi premijeri i minstri europoltroni. Sadašnji premijer Milanović i njegov arogantni ministar financija, Slavko Linić pred „velikima” EU su ponizni, a u Hrvatskoj provode despotsku samovolju. Njihove negativne misli učvršćene u odmaganju neistomišljenicima prerastaju u oholost i demonstraciju moći. Akutualni premijer Milanović Tomašićku proziva „ elementarnom nepogodom i društvenim zlom“. Neka pita puk protiv kojega sustavno radi je li oni misle to o njemu. Njegova demagoška zamjena teza Milamovića je ovaj puta skupo koštala. A još…
Ovi izbori su, neovisno o malom broju građana koji su glasovali, pokazali da se izborom za Ružu suprotstavljaju takvom modelu vlasti i vladanja. Na upit novinara kako doživljava taj rezultat, Tomašička odgovara:” Trebala bi se zahvaliti premijeru, jer je mislio da vodi kampanju protiv mene, a meni je ta kampanja dobrodošla. Narod je pokazao premijeru što misli”.
Kako tumačiti apsentizam kod neizlaska na izbore?
Nikad manje izlaska građana/ki na izborima kao kod ovog za EU parlament. Čak pet posto nevažećih listića. Razlozi su više nego simpomatični.Osobito ispisani komenrari na glasačkim lističima. Neka ih čita Milanović. I to mu je lekcija.
Apsentizam od glasovanja na EU izborima tumačim kao građanski čin, prijezira, frustracija, apatičnosti i neposluha. Neposluha, prema EU poltronima koji su nas medijski uvjeravli o povijesnom značenju ovih izbora. Apsentizam je speficičan politički vid reakcije ljudi odnarođenom politikom i/ili vladajućima. Pored toga, apsentizam kao sastavnica skepticizma se pokazao kao snažan indikator socijalnih previranja i/ili prosvjeda. Skepticizam ima svoj volumen i puca kada postaje matrica ponašanja većine. Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatiji, nezainteresiranošću, gledanju na svijet bez ideala, te gubitkom interesa za politiku. Opravdana je percepcija naših građana analogijom politike s „najstarijim zanatom” i unosnim biznisom. Biraći su nagradili Tomašičku, jer odstupa riječju i djelom od takvog poimanja politike. Apstinenti (k)od potonjih izbora su rekli što misle o aktualnoj vlasti, a Ruža Tomašić sa svojim realnim EU skepticizmom dala moralnu pljusku Milanoviću i svim EU poltronima.
Hrabrost i dosljednost Ružine vrline
Ružu Tomašić poznajem kao iznimno hrabru osobu iza čijih rijeći stoju djela. S njom sam svojevremeno bio u Imotskom i Veloj Luci, kada je pred prepunim dvoranama govorila o narkodilerima, a isti su bili nazočni te otvoreno prijetili. Nisu je zastrašili. Suprotno, osnažili su je. Ona je hrabra i vjerodostojna političarka. Okuplja ljude od struke i nepodmitljive. Prezire demagoge i beskičmenjake. Zato joj na „meti” nije samo narko milje, nego političari demagozi i poltroni. Demagoge i poltrone obilježava doživljaj da je njihova uspješnost mjerljiva dužinom opstanka na političkoj pozornici. Ruža Tomašić u svojim javnim nastupima proziva licemjere i lukave političare. „U političkom teatru kao i u potrošačkoj kulturi lukavština je najbitnija vještina” (Cris Hedhges u knjizi „Carstvo opsjena”).
Jezgru politički podobnih čine ljudi opijeni “foteljom” i pozicijom državnog činovnika. To su intelektualni kauboji koji izazivaju sukobe i šire nesnošljivost, a Ruži Tomašić to isto podmeću. Ljudski odnosi „mogu se svesti na dva oblika: odnosi moći i suradnje” (Đ. Šušnjić). Ona potiče na suradnju. Skroma i snažna ličnost. Iznad svega je odana Domovini i obitetelji, što potvrđuje činjenica da je bila sa svojima na Korčuli, a ne u metropoli, čekajući rezultate izbora. Tomašička je prava lavica u raskrinkavanju demagoga i političkih poltrona. Svjesna je da demokraciju ruše demagozi, a poltroni su njihovi sljedbenici. Demagozi su okruženi stranačkim poslušnicima koji im samo laskaju. Veličanje slobode i demokracije autoritarni političari koriste za njihovo ograničavanje. Strah od demokracije zamjenjuju strahom od opozicije i gubljenja pozicije. Godi im osjećaj moći i nezamjenjivosti. Dogmatu-političaru taština je iznad nacionalnog interesa. Dogmate i poltrone objedinjava doživljaj da dolazak na tron političke pozornice, (p)ostaje mjerom (njihove) uspješnosti. Poltronu je odanost nadređenom važnija od vlastita dostojanstva. Iz takvih struktura stasaju klonirani novi aparatčici. Nisu sigurni u vlastite sposobnosti pa im poslušnost služi kao sredstvo o(p)stanka na poziciji. Ruža ismijava takve političare i u vlastitoj stranci. “Poltroni su džubre na kojem rastu sva zla ovog svijeta” (Meša Selimović). Takvih je političara najviše u svim parlamentima. Evo kako ona komentira rezultat za EU parlament:„Mislim da birači poštuju dosljednost, jer ne klanjam se nikome, govorim ono što mislim i radim ono što govorim. Birači konačno prepoznaju ljude koji se jednostavno ne mijenjaju prema onome kako bi oni voljeli, nego koji su ono što jesu. Kada ste takvi, ljudi znaju što od vas mogu očekivati” Zato jo je važan moralni izbor. Kad ne bi bilo moralnog izbora, političar (kao i svaki građanin) pristaje na sve pa i na, sveprsutno, dužničko ropstvo. Ona stavlja opće interese iznad osobnih. Mišljenje javnosti uvažava kod korigiranje vlastitih iskaza i/ili postupaka. Ruža je jednom izjavila „Imamo li pravo na strah pred onima koji nas vode u propast”? Ona je odavna sahranila strah. U životu i politici je vodi misao dr. Ante Starčevića: “Radije s orlovima, nego s licemjerima. Orlovi jedu mrtve, a licemjeri žive”
Tomašićka znade za startegiju koloniziranja malih naroda. Zato sam siguran da će s Faragom pronaći zajednički jezik kod obrane hrvatske suverenosti. Naime, britanski parlamentarac Nigel Farage, današnju EU dijeli na bogati Sjever (s kolonijalnim aspiracijama) i siromašni Jug. Nasuprot njima, premijer Zoran Milanović je jednom (kod elementarne nepogode u Slavoniji) izjavio kako smo “prepušteni slučaju”, a da je država koja je prepuštena slučaju „slučajna država”. Ruža Tomašić (kao EU realistkinja) je svjesna nakane EU birokrata koji sustavno ograničavaju nacionalnu suverenost „slučajnih naroda”. Dosta je bilo tiranije od naših EU poltrona! Samo njima je Ruža došla kao kazna. I zbog toga treba čitati Milanoviću izjavu da je Tomašička „elementarna nepogoda”. Ruža je svojom izjavom dala lekciju Milanovićevoj objedi : “ Dovoljno zla radi sebi i nikakav sud ne bi mu mogao gore presuditi“! Hoće gđo. Tomašić- sud javnosti i njegov odlazak sa trona do kraja ove godine!
