„Ako djeca ne mogu učiti kako ih poučavamo, poučavajmo ih kako mogu učiti“, riječi su koje bi, zasigurno, svaki učitelj morao imati u mislima prije ulaska u razred, ali nažalost taj senzibilitet kod učitelja još uvijek često izostaje. Specifične teškoće u učenju, kod djece, kao što su disleksija i disgrafija mogu učenicima dodatno otežati školovanje.
Na tu temu je ,danas, održala predavanje Katja Friganović Glavan, profesor logoped. Predavanje se održalo u Kneževoj palači, a u organizaciji GO Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ grada Zadra.
Specifične teškoće u učenju mogu uvelike učenicima otežati školovanje od samih početaka, a taj najljepši period života, pretvoriti u najteži. U kojem će smjeru razvoj djeteta ići, ovisi ponajviše o učitelju koji bi trebao kod djece poticati svaki uspješan korak, a ne kuditi svaki pogrešan, već pravilno usmjeravati.
– Kad govorimo o specifičnim teškoćama u učenju, najodgovornija osoba je učitelj. Praksa je pokazala da se zbog neznanja javljaju greške koje su ključne. Postoje djeca kod koje se proces učenja i čitanja, a najčešće pisanja, događa znatno sporije nego kod ostale djece. Za njih kažemo da imaju specifične teškoće u učenju, kazala je Friganović i nastavila:
– Čak 50 posto djece do polovine drugog razreda ne znaju u pravom smislu riječi čitati, a dva posto ne zna čitati i do odrasle dobi. Ove teškoće su prisutnije kod dječaka, kazala je.
Disleksija je specifičan poremećaj sazrijevanja, ona često može biti genetski uvjetovana, a moguće ju je znatno umanjiti i kontrolirati pravovaljanom i ciljanom pomoći. No kako i sama Friganović Glavan kaže, često učitelji lošom kritikom dodatno demotiviraju dijete koje u toj situaciji može gubiti samopouzdanje i sigurnost u radu i među prijateljima.
Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja koja se ispoljava u mnogobrojnim tipičnim greškama koje nisu povezane s neznanjem pravopisa, ali ni sa stupnjem intelektualnog i govornog razvoja.
Svakako, da bi se djetetu olakšao polazak u više razrede osnovne škole, a kasnije i u srednju školu i fakultet, najvažnije je isti pravovremeno detektirati. Tada je potrebna suradnja stručne službe škole, učenika, učitelja i roditelja da bi se poteškoća pravilno usmjerila, ali i kontrolirala. Uz sve to djetetu treba pružati potporu i hvaliti svaki ispravno učinjeni korak jer je svaki od njih jedan veliki korak u njegovom budućem obrazovanju.
