Jedna od osoba koja je uništila zadarsko gospodarstvo u ratnim i poratnim godinama bio je Ivo Bilić, koji je izmišljenim kreditima upropastio TIZ, doveo ga do stečaja i nekoliko tisuća radnika poslao kući. Taj vaš Ivo Bilić završio je u zatvoru optužen za gospodarski kriminal i za pronevjeru 50 milijuna maraka. Optužnica još stoji u Državnom odvjetništvu i nikad nije razriješena − ovim je riječima zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić govorio o svojem protukandidatu Ivi Biliću na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća uoči lokalnih izbora.
Prozvani Ivo Bilić, član Uprave Hypo Banke i nezavisni kandidat za gradonačelnika Zadra na listi SDP-a, sutradan je demantirao gradonačelnika te najavio da će protiv Vrančića podignuti tužbu za klevetu, SDP se o “slučaju Bilić” službeno nije očitovao, a u zraku je ostalo visjeti pitanje što se uistinu dogodilo s optužnicom koju Vrančić spominje.
Je li još uvijek aktivna ili je zauvijek izgubljena u kafkijanskim labirintima hrvatskog pravosuđa? Odnosno: je li Vrančić za potrebe predizborne kampanje napao Bilića istinom ili teškom klevetom?
Pokušaj rekonstrukcije postupka protiv Ive Bilića i još troje osoba zbog gospodarskoga kriminala otprije 17 godina započeli smo kod tadašnjeg i sadašnjeg zadarskog županijskog državnog odvjetnika Ivana Galovića.
Prema njegovim riječima, Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) u Zadru je 24. studenog 1996. podnijelo kaznenu prijavu protiv predsjednika Uprave Dalmatinske banke Nevena Dobrovića, člana Uprave banke Ive Bilića te direktora Marijana Rupčića i Vlade Stojanova iz Tekstilne industrije Zadar (TIZ) zbog zloporabe položaja i ovlaštenja na štetu TIZ-a.
Idućeg dana istražni je sudac donio rješenje o provođenju istrage, a izvanraspravno vijeće Županijskog suda odbilo prijedlog ŽDO-a za pritvorom okrivljenika. Izvanraspravno vijeće potom je prihvatilo žalbu okrivljenika na rješenje istražnog suca te je 10. prosinca 1996. “ukinulo pobijano rješenje o provedbi istrage”, čime je postupak protiv Bilića i društva praktički bio završen.
Sve dok se nakon četiri godine u cijelu priču nije uključilo Općinsko državno odvjetništvo s novim zahtjevom prema četvorici osumnjičenika. Ovaj put kaznena je prijava postavljena na drugim činjenično-pravnim osnovama, kaže Galović. Optuženici su ostali isti, ali se kvalifikacija djela izmijenila u “zloupotrebu u gospodarskom poslovanju”.
Međutim, istražni sudac nije se složio sa zahtjevom ODO-a, a u tome ga je podržalo i izvanraspravno vijeće Županijskog suda, koje je 29. prosinca 2000. odbilo zahtjev za pokretanjem istrage.
ODO se zbog toga žalio Vrhovnom sudu 31. siječnja 2001., no žalba im je odbijena 14. listopada 2004. kao neosnovana. I time su, prema riječima Ivana Galovića, pravomoćno okončani svi postupci koje su protiv Ive Bilića i društva pokušala pokrenuti oba zadarska državna odvjetništva.
Drugim riječima, Ivo Bilić i drugi optuženi za gospodarski kriminal u slučaju Dalmatinske banke bili su predmet kaznene istrage od 25. studenog do 10. prosinca 1996. u ukupnom trajanju od 15 dana. U tom razdoblju nitko od okrivljenika nije bio priveden istražnom sucu niti zadržan u pritvoru, niti je na bilo koji drugi način netko od njih poslije odgovarao pred sudom za kaznena djela koja su im stavljana na teret. Svi pokušaji ŽDO-a i ODO-a da pokrenu istragu protiv osumnjičenih tako su konačno završili prije devet godina, u listopadu 2004.
Ako je suditi po činjenicama koje nam je iznio Ivan Galović, Ivo Bilić može računati na laganu sudsku pobjedu protiv gradonačelnika Vrančića, kojemu bi u slučaju kaznene presude za klevetu politička karijera mogla ozbiljno doći u pitanje.
Budući da je iza oba pokušaja pokretanja kaznenog progona Ive Bilića i drugih bila volja Ivana Galovića, pitali smo ga za kraj je li danas zadovoljan konačnim rezultatom podignutih kaznenih prijava.
− Ne radim za zadovoljštinu, nego po zakonu − odgovorio je u svojem stilu zadarski županijski državni odvjetnik.