Sutra je taj 1. svibanj, odnosno Prvi maj, kako već hoćete. Neki ga zovu “po novom”, neki “po starom”, ali jedno je i dalje isto, a to je da se taj dan navodno ne radi. Kako tko, naravno! Mnogi će raditi, zato i ne vidim nikakav smisao zašto se taj dan obilježava kao praznik rada. Već godinama, možda čak i desetljećima slušam priču da je taj dan ujedno i borba za one koji na taj navodno neradni dan ipak moraju raditi. Nešto predugo traje ta borba, jer dok jedni uživaju u tom prazniku na koje imaju potpuno pravo i zaista ne želim da bez toga ostanu, ovi drugi i dalje na taj dan rade i još uvijek slušaju priču da je roštiljanje i sindikalno okupljanje uz fažol i kobasice borba za njih i njihovo pravo da jednog dana i oni na 1. svibanj ne rade. Zašto je taj dan u ovim vremenima više toliko važan uopće ne razumijem, i iskreno, ne želim razumjeti.
Meni je 1. svibanj oduvijek bio radni dan, nikada kod nijednog poslodavca taj dan nisam imala slobodan dan. Ne žalim se, svatko bira sektor u kojem će raditi, pa tako i prihvatiti dobre i loše strane te odluke. Ne mislim da sam se nešto posebno napatila zato jer svakog 1. svibnja radim. Iskreno, taj dan i sve ono što se tog dana događa nikada se nije ni pozitivno ni negativno odrazilo na moj posao ili život i zato mi taj dan ništa posebno ni ne znači. Nekada je proslava tog dana imala smisla. Imala je smisla u vrijeme kada se za radnička prava tek trebalo izboriti, kada se zaista stvarala baza zakona koji štite radnika. Danas, iako su radnička prava opet ugrožena, Prvi svibanj je postao dan kada se, barem kod nas, šalju uglavnom političke poruke, druka protiv ovog ili onog političara, zauzimaju političke strane, navija za i protiv nekih političkih opcija… Sve se svelo na jeftino i floskulaško politikanstvo, a najmanje tu ima stvari koje su vezane uz radnike i njihova prava. Zašto bi uopće išla na te prosvjede, zašto bi se uopće pridružila tim političkim pijunima koji ove godine, prvi put ikada, dobivaju podršku nekih stranaka samo zato jer se za prosvjede očekuje da budu anti-SDPovski?
Mene ne zanimaju prosvjedi protiv političkih stranaka samo zato jer se prosvjeduje. Mene zanimaju dugoročna rješenja, zanimljive ideje i pametne ideje, a ne urlanje s pozornice i prosipanje floskula tko radi, a tko ljenčari. Tko je sposoban, a tko nesposoban. To znam i sama procijeniti. I zato ću Prvog svibnja, kad završim s poslom i kad moja sestra završi s poslom otići kod prijatelja, kad se i oni vrate s posla i vjerojatno ćemo naručiti pizzu. Meni dovoljno.
