Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709. godine obuhvaća prostor zaleđa. Venecija, kada je uređivala tu novu stečevinu do koje je došla nakon 1409. godine, izradila je katastre – prve točne podatke o tom području.
Državni arhiv u Zadru predstavio je danas svoje najnovije izdanje – Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709. godine, čiji je autor profesor Marko Rimac sa splitskog Filozofskog fakulteta. Radi se o završnom dijelu trilogije u kojem se obrađuje ta povijesna dokumentacija, a značajna je po tome što sadrži najstarije podatke o stanovnicima zadarskog zaleđa, a može se doznati i niz informacija o tadašnjim naseljima. Projekt objavljivanja mletačkih katastara zadarskog okružja započet je 2009. godine.
– Mletački posjed u Dalmaciji dijelio se u 18. stoljeću na dva dijela, takozvanu atrau stečevinu, dakle ono što je Mletačka republika stekla još krajem srednjeg vijeka, 1409. godine, i novu stečevinu, dakle ono što je Mletačka republika osvojila od Osmanskog Carstva, to je zapravo sve zaleđe Dalmacije, i kada je uređivala novu stečevinu izrađeni su ti katastri. I zbog toga je to zanimljivo jer su to prvi točni podaci o tom području, rekao je Rimac.
– 2009. godine predstavljen je prvi od tri dijela zadarskog okružja, tzv. Donji Kotar koji obuhvaća područje južnog dijela Ravnih Kotara od Gorice do Stankovaca te na sjeveru od područja Polače do mora. U drugom dijelu koji je izašao iz tiska prošle godine, predstavljen je tzv. Srednji Kotar; područje od Briševa na zapadu do Perušića i Vukšića na istoku i na jugu do Sukošana i Galovca. Treći dio koji predstavljamo danas, Gornji Kotar, zahvaća najzapadnija i središnja područja Ravnih kotara, Podgorje i Bukovicu, kazao je ravnatelj zadarskog Državnog arhiva, Ante Gverić.
