Prije desetak dana klimatske je skeptike sigurno oduševila vijest pod naslovom ‘Klimatski znanstvenici trude se objasniti zašto se zatopljenje usporilo’ koju je objavila agencija Reuters; do četvrtka ju je preporučilo gotovo 15.000 ljudi.
U njoj autor ističe kako podaci pokazuju da je globalno zagrijavanje posljednjih 10-ak godina sporije te da stručnjaci daju sve od sebe kako bi predstavili različite teorije kojima bi objasnili ovaj misteriozni zaokret u odnosu na ranija desetljeća.
Slični naslovi osvanuli su u tabloidima poput Daily Maila, što je bilo očekivano. Nekako je s ovim navodnim češanjem znanstvenih glava koincidirala još jedna urotničarska epizoda Krešimira Mišaka koji je u svojoj emisiji ‘Na rubu znanosti’ 22. travnja ugostio poznatog klimatskog skeptika Freda Goldberga. On je publiku uvjeravao da iza cijele priče o zatopljenju stoji zavjera ljevičara i snaga koje nas žele porobiti, nametnuti nam nove poreze i kontrolirati na svakom koraku, brojati nam kilometre na brojačima automobila. To je također očekivano jer Mišak je Mišak, a Goldberg nije klimatolog, već stručnjak za metale, konzervativac koji je u više je navrata sudjelovao na konferencijama klimatskih skeptika koje je organizirao američki Institut Heartland koji je bio na platnoj listi naftnih i plinskih kompanija poput ExxonMobillea. No vijest se zalomila i nekim ozbiljnijim medijima kao što je primjerice Economist.
Prirodno, na ovu Reutersovu bačenu rukavicu reagirali su neki predstavnici znanstvene zajednice koja je danas već vrlo složna u uvjerenju da se zagrijavanje ne usporava, već naprotiv ubrzava.
Naime, mjerenja nedvojbeno pokazuju da je količina topline koja se u posljednjih 10-ak godina nakuplja na Zemlji jednaka onoj koju bi stvarale četiri atomske bombe iz Hirošime kada bi eksplodirale svake sekunde.
Međutim, ovo zagrijavanje se ne odvija u svim dijelovima Zemlje uvijek istim tempom. Postoje razdoblja kada se brže zagrijavaju oceani i razdoblja u kojima se brže grije kopno. Trenutno se brže griju oceani. Prije svega treba imati u vidu da samo dva posto ukupnog zatopljenja odlazi na zagrijavanje zraka, a čak 90 posto na grijanje oceana. Ostatak se troši na zagrijavanje leda i tla. Budući da živimo na površini kopna, logično je da nas najviše zanimaju površinske temperature. One posljednjih 10 do 15 godina rastu, ali nešto sporije. No u istom razdoblju zagrijavanje oceana i Zemlje u cjelini se ubrzalo. To, među ostalim, potvrđuje istraživanje koje je prošle godine predstavljeno u časopisu Physics Letters A (PLA). (pogledajte grafikon dolje)
Jedna druga studija, nedavno objavljena u časopisu Geophysical Research Letters pokazala je da je zagrijavanje oceana u posljednjih 10-ak godina najpostojanije u zadnjih pet desetljeća te da je čak 30-ak posto zatopljenja otišlo u dubine veće od 700 metara zbog promjena u strujama vjetrova i mora.
Odakle ove izmjene u zagrijavanju?
Stručnjaci objašnjavaju da tijekom utjecaja fenomena La Nina više topline odlazi u oceane, dok se za utjecaja El Ninoa više zagrijava kopno. 1990-ih godina bilo je više El Ninoa pa se snažnije zagrijavala površina. Najsnažniji je bio upravo prije 15 godina 1998. koja je stoga bila ekstremno topla – na kopnu. Iz tog razloga nije znanstveno opravdano kasnije godine uspoređivati samo s 1998. Od 2000. dominirala je pojava La Nina pa se više topline pohranjivalo u oceane.
Zanimljivo je da je Reuters nedugo prije članka u kojem tvrdi da su znanstvenici zbunjeni, objavio jedan drugi s naslovom ‘Oceani bi mogli objasniti usporavanje klimatskih promjena’. U tom tekstu piše kako su francuski i španjolski klimatolozi utvrdili da su oceani od 2000. godine upili više topline što može objasniti usporavanje površinskog zagrijavanja. No čini se da nitko u agenciji nije našao za shodno povezati ove dvije puzzle u cjelovitu sliku.
