Koliko se nekada držalo do brodarstva i pomorske privrede pokazuje da je svakoj, ali baš svakoj sjednici Izvršnog odbora Poslovne zajednice pomorskih brodara Jugoslavije, tamo u drugoj polovini 80-godina, sudjelovao savezni ministar prometa, tada Mustafa Kljakić.
Danas? Nisam siguran znaju li ministri uopće koliko imamo brodarskih kompanija u Hrvatskoj, a kamoli da se pojavljuju na sastancima udruženja hrvatskih brodara “Mare Nostrum“ – priča nam kapetan Ante Roje, nekadašnji predsjednik Izvršnog odbora Jugoslavenskog udruženja brodara, direktor splitske brodarske tvrtke “Jadroplov“ u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, te vrsni poznavatelj svjetskog pomorskog tržišta i brodogradnje, piše Slobodna Dalmacija.
Kapetan Roje pripada onoj generaciji hrvatskih pomoraca koji se dobro sjećaju dobrano zaboravljene “Jadranske orijentacije“, ekonomske doktrine koja je u bivšoj državi predstavljala stratešku privrednu orijentaciju prema moru, lukama i pomorstvu. Za one mlađe koji nisu čuli za “Jadransku orijentaciju“ vrlo lapidarno objašnjenje ovog pojma dao je još krajem 50-ih godina Vicko Krstulović, bivši ministar pomorstva FNRJ:
“Osjetiti važnost položaja na moru i mogućnost korištenja takva položaja, to predstavlja jadransku orijentaciju Jugoslavije… Ona znači samo jedno: da prednosti svog položaja na moru zemlja mora u punoj mjeri iskoristiti za napredak cjelokupnog ekonomskog i kulturnog razvitka zemlje i naroda.” Krstulovićevo zalaganje za “jadransku orijentaciju“ nije naišlo na potpuno razumijevanje u birokratiziranoj jugoslavenskoj vlasti, posebno ne u onom dijelu koji je gurao “podunavsku orijentaciju“. Činjenica da je 50 do 60 posto robne razmjene sa svijetom išlo preko jadranskih, odnosno hrvatskih luka ipak se nije mogla zaobići.
Fali nam banka
U prohujala “zlatna doba” ponos hrvatskog brodarstva bili su riječka “Croatialine“, “Tankerska plovidba Zadar“, “Atlantska plovidba Dubrovnik“, potom splitski “Jadroplov“, “Lošinjska plovidba“, “Šibenska plovidba“, “Mediteranska plovidba“ iz Korčule, “Obalna plovidba Split“…
Bila je to flota od ukupno 200 trgovačkih brodova početkom 90-ih godina. Danas, 20 godina poslije, brodova je manje od 90. “Croatialine“ ili “Šibenska plovidba“ postoje samo u publikacijama o pomorskoj povijesti, a neke kao “Lošinjska plovidba“ pred gašenjem su.
Prošlu godinu naši brodari s pravom nazivaju jednom od najgorih u povijesti. “Tankerska plovidba“, čija flota čini gotovo trećinu ukupne tonaže domaćih brodova, lani je zabilježila rekordni gubitak od čak 540 milijuna kuna. U
debelom minusu je i “Uljanik plovidba“, 88 milijuna, a nešto manji gubitak, 75 milijuna kuna, bilježi “Atlantska plovidba“. Crnu bilancu poslovanja hrvatski pomorci očekuju i u ovoj tekućoj, 2013. godini.
“Naše međunarodno brodarstvo ipak nije nestalo”, nastavlja naš sugovornik kapetan Ante Roje, “ali s Jugoslavijom i njezinim velikim tržištem nestalo je linijsko brodarstvo i tvrtke poput riječkog “Croatia linea“ koji je i u svjetskim razmjerima bila respektabilna kompanija. Jak linijski brodar bio je i splitski “Jadroplov“ koji je u jednom trenutku imao 27 brodova, a danas ih ima tek sedam. Naime, sve linije su počinjale i završavale u našim lukama, od Bara do Rijeke. No, već krajem 80-ih uočena je nedovoljna tonaža flote i njena tehnološka zastarjelost. Ni tada, kao ni danas, nije bilo shvaćanja što su to investicije u brodove, niti se pratilo stanje cijena na tržištu brodova. Nismo se nikada tržišno ponašali. Ali u okviru Jugoslavije, hrvatski brodari imali su veliko tržište, te Jugoslavensku banku za međunarodnu ekonomsku suradnju, koja je podupirala izvoznike. U Hrvatskoj takve banke za financiranje izvozne privrede uopće nema”, kritičan je kapetan Roje koji konstatira kako je “hrvatsko brodarstvo marginalno u svjetskim razmjerima“.
Hrvatska privreda nema koristi od hrvatskih trgovačkih brodova koji plove morima svijeta, niti oni pristaju u hrvatskim lukama”, kaže kapetan.
Hrvatska je bila najrazvijenija pomorska jugorepublika s najvećom flotom. Hrvatski brodovi držali su gotovo 70 posto teretne flote i preko 90 posto putničke flote bivše Jugoslavije. 1990. godine trgovačka mornarica Jugoslavije, hrvatska uglavnom, nalazila se na 27 mjestu po tonaži brodova “Lloydsove“ ljestivce razvijenih pomorskih zemalja.
“Prasci i kukuruz”
– Naša me Vlada podsjeća na jedrenjak u magli bez vjetra, dakle bez radara, čiji kapetan ne zna što je uokolo broda, a ako okolnosti potraju, smanjit će “panatiku” i dočekati da vjetar zapuše… A hoće li nakon magle s bonacom zapuhati fortunal, to je izvan utjecaja kapetana… Dakle, uvijek čekamo da netko ili nešto razriješi problem. Naša se vlada ni prema čemu nije odredila strateški, a kamoli prema pomorstvu ili brodogradnji.
Problem je i Splitsko sveučilište, odnosno Katedra za brodogradnju. Osim crtanja brodova uopće se ne bave svjetskim brodarskim tržištem, cijenama brodova, ciklusima promjena cijena, trendovima… Na Sveučilištu su samo napravili program restrukturiranja “Brodosplita“ i debelo ga naplatili – kaže nam kapetan Roje.
Splitski kapetan Josip Radić Šimičić generalni je direktor podružnice “V. Shipsa” u Monacu koja u menadžmentu ima 120 brodova, a inače cijela grupacija “V. Shipsa“ najveća je svjetska kompanija koja u menadžmentu ima gotovo tisuću brodova. Ovaj iskusni pomorac, ponosan na svoje bračke korijene, davne 1974. godine počeo je raditi za tvrtku “Acomarit Geneva” koja se prije osam godina spojila s jakim “V. Shipsom”.
– Bilo je bolje graditi brodove nego “Spaladium arenu” (vrijedna milijardu kuna, op.a.). Umjesto te dvorane, hrvatsko je brodarstvo mogli imati četiri broda, a 80 obitelji kruh. A vidimo kako je ispalo. Sad treba gubit novce i održavati praznu dvoranu… – kaže kapetan Radić Šimičić.
– Što se tiče “Jadranske orijentacije”, dokle god Ministarstvo pomorstva, ali i samu Vladu, budu vodili ljudi koji znaju sve o “prascima i kukuruzu”, a ništa o brodovima i pomorskom poduzetništvu, drukčije ne može ni biti. Jedna Švicarska koja nema more, razvija pomorsku orijentaciju, gradi brodove i razvija pomorske firme.
Talijanska država usprkos krizi investira u pomorstvo, pa danas ima jednu od najmlađih trgovačkih flota na svijetu. Na koncu, Vicko Krstulović, koji nije bio učen čovjek, stvarao je firmu po firmu poslije Drugog svijetskog rata, pa su tako nastale “Šibenska plovidba”, “Pločanska plovidba”, “Jugolinija”, “Jadroplov”… – kaže kapetan Radić Šimičić.
Komentirajući najavljene strateške investicije Vlade RH, uvaženi ekonomski stručnjak i nekadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić primjećuje kako u planiranim investicijama nema ni traga pomorstvu, a ni brodovima. Kako kaže, one su “bez mora i okusa soli”.
Virtualna država
– Valja pojasniti da ne postoje strateške investicije. Mogu postojati samo strateški ciljevi jedne države. Najavljene investicije Vlade su bez ikakve ekonomske podloge, kao da su rađene za neku nepostojeću, virtualnu državu. Razlog zašto među strateškim gospodarskim ciljevima naše države nema orijentacije prema moru i brodovima, ležu u činjenici da je Hrvatska odbacila pomorstvo i brodogradnju prema kojoj se doslovce neprijateljski odnosi. Političarima u Vladi nije potpunio jasno što su stvarni problemi u brodogradnji, a nisu ni motivirani da doznaju.
Bivša Jugoslavija je kroz formu “Jadranske orijentacije” na deklarativnoj razini nastojala promovirati svoju stratešku orijentaciju prema moru. Koliko je ta forma imala kvalitetnog sadržaja drugo je pitanje – smatra profesor Jurčić. Usprkos krizi, svjetska trgovina i promet robe morima, prema Jurčićevim riječima, raste i predviđa se daljnji trend rasta.
– Dok se predviđa rast globalnog pomorskog prometa, Hrvatska se odrekla brodarstva i bilo kakvog promišljanja o toj grani naše ekonomije. Dok smo mi gasili brodarske kompanije, u isto vrijeme u svijetu je nastalo nekoliko velikih pomorskih tvrtki. S druge strane, ništa bolje nije ni u brodogradnji. Privatnici kojima su prepuštena domaća brodogradilišta ne udovoljavaju ni elementarnim kriterijima za prepuštanje i provođenje restrukturiranja. Ovakva privatizacija škverova djeluje mi kao korak do njihova gašenja ili preorijentacije na neke druge djelatnosti. Država se olako odrekla velike pomorske i brodograđevne tradicije, znanja i velike društvene vrijednosti koja je desetljećima stvarana s velikim međunarodnim ugledom – smatra Jurčić.
Domaći brodari prepušteni su samima sebi. Brodogradilišta i stoljeća brodogradnje “preko koljena” su privatizirana, bez jamstva opstanka. U famoznim “strateškim investicijama” vladajućih more i brodovi ne postoje. Doista, vidi li se Jadran iz Banskih dvora?
