Do kraja 2012. oko 30 milijuna članova Facebooka je preminulo, a njihovi su profili i dalje aktivni. Pravo na pristup tim profilima nema nitko, osim ako, i to u vrlo rijetkim slučajevima, sud ne donese suprotnu odluku.
Američka savezna država Virginia ušla je u društvo nekolicine država koje su zakonom regulirale da obitelji mogu pristupiti digitalnim računima članova svoje obitelji koji su preminuli.
Zakonom HB 1752 davatelji internetskih usluga od sada su obavezni obiteljima dozvoliti pristup digitalnim računima preminulih korisnika nakon što im obitelji dostave pismeni zahtjev i smrtovnicu, i to u roku od 60 dana.
Ovaj je zakon veliki pravosudni korak kada je u pitanju internet obzirom da su davatelji takvih usluga, uključujući e-mailove, društvene mreže i sve ostale internetske usluge do sada u vrlo rijetkim slučajevima dozvoljavali pristup profilima i računima preminulih korisnika i to vrlo često tek nakon naloga sudova.
Virginijski zakon donesen je nakon što su Ricky i Diane Rash neuspješno od Facebooka tražili da im dozvole pristup profilu njihovog 15-godišnjeg sina Erica, koji je počinio samoubojstvo.
Roditelji se nadaju kako će im Ericov profil možda otkriti nešto što ne znaju o svom sinu i eventualno dati odgovore na neka pitanja, ali Zuckerbergova kompanija se pozvala na uvjete korištenja i zaštitu privatnosti svojih članova, pa roditeljima nije preostalo ništa drugo već sudskim putem zatražiti pristup Ericovom profilu.
Na kraju, ne samo da su uspjeli dobiti dozvolu, već su zbog njihovog slučaja zakonodavci uveli nova pravila.
Rashovi su tek jedni od milijuna obitelji koje traže istu stvar poput njih. Naime, do kraja 2012. preminulo je oko trideset milijuna korisnika Facebooka i svi njihovi profili su ostali na toj društvenoj mreži. Oni koji su s njima bili prijatelji na Facebooku još uvijek mogu pristupiti njihovim stranicama, a društvene su mreže upravo zbog toga postale digitalni spomenici kojima se čuva sjećanje na one kojih više nema.
Digitalna uspomena
Jelena Kovačić nekoliko puta tjedno posjećuje Facebook stranicu svoje sestre, koja je preminula prije gotovo dvije godine.
‘Njezina je stranica još uvijek aktivna, ali ne znam je li to zbog toga što ja i njezini prijatelji stalno ostavljamo nekakve poruke na njenom profilu ili zato što to na Facebooku inače tako funkcionira.
Bila sam prijateljica sa sestrom na Fejsu, tako da nije bilo potrebe da tražim neke posebne dozvole kako bih došla do njezinog profila. Ja i prijatelji još uvijek nekoliko puta tjedno posjećujemo njezinu stranicu i uvijek me razveseli kad vidim što joj ljudi pišu po zidu. Ostavljaju linkove na njezine najdraže pjesme ili citate iz filmova. Bude mi malo teško kad joj je rođendan, jer onda svi postanu još emotivniji’, kaže Jelena.
Iako je u nekoliko navrata bilo pomalo bizarnih pojava, smatra kako joj posjećivanje stranice njezine sestre ipak više koristi nego šteti.
‘Tu i tamo se na njezinom zidu pojave zahtjevi za Farmville ili za nekakvu peticiju, ali to ne stavljaju njezini prijatelji već se te stvari pojave same od sebe. Jedna prijateljica mi je rekla da joj se jednom sa strane pojavio profil moje sestre pod rubrikom ‘People you may know’, ali to se tako rijetko događa pa mi i ne smeta.
Njezin profil mi je pomogao da još više učvrstim sjećanje na nju. Tamo ima jako puno fotografija, kad pregledavam njezin timeline sjetim se nekih stvari kojih se inače sigurno ne bi sjetila, tako da mislim da su Facebook profili onih kojih više nema stvar koja može pomoći’, tvrdi Jelena.
Neumoljivi Facebook
Facebook tek u iznimnim slučajevima dozvoljava drugim osobama da pristupe stranicama njihovih korisnika koji su preminuli i vrlo se uspješno do sada branio od takvih zahtjeva.
Jedan od slučajeva kada ni obitelj ni odvjetnici nisu mogli ništa dogodio se prošle godine nakon smrti manekenke Sahar Daftary, koja je pala s balkona i poginula. Kalifornijski sud naime nije odobrio zahtjeve odvjetnika da pristupe njezinom profilu jer su očekivali kako će tamo pronaći informacije koje bi im pomogle da dokažu kako Daftary nije počinila samoubojstvo, kako se tada špekuliralo.
Iz Facebooka su poručili kako su njihova pravila na koja korisnici pristaju vrlo jasna – treća strana ni pod kakvim okolnostima ne može dobiti pristup vašem profilu. Ono što obitelji mogu napraviti je da od Facebooka zatraže da se profil zatvori, što će na Facebooku napraviti čim im dostavite smrtovnicu.
No, Facebook nudi i mogućnost spomen stranice, što znači da će profil preminulog biti postavljen tako da ga mogu vidjeti isključivo prijatelji.
Sudska praksa do sada je pokazala da ćete teško dobiti bitku protiv Facebooka, osim ako ne živite u jednoj od šest američkih saveznih država koje imaju točno određene zakone koji se odnose na ovakve stvari. Ista stvar je i kod nas.
Pravnici upozoravaju da prihvaćanje uvjeta korištenja bilo koje usluge na internetu ima jednako veliku težinu i važnost kao kad potpisujete ugovor s nekom institucijom. Sudovi će rijetko presuditi u vašu korist ako ste prekršili pravilo ili je pravilima nešto strogo određeno.
Oporuka pomaže, ali…
Kao jedan od načina koji bi mogao biti učinkovit ističu oporuku u kojoj možete odrediti nekoga da se pobrine za sve vaše internetske profile i račune. Također navode kako ljudi često nastoje otkriti lozinke i na taj način ući na nečiji profil, čime itekako kršite zakon zbog neovlaštenog pristupa nečijim podacima.
Da ne bude zabune, ni naše društvene mreže nisu ništa popustljivije.
‘U smrtnim slučajevima potrebno je podnijeti dovoljno dokaza o tome kao i o srodstvu tražitelja. Znači, sken kopije rodnog lista, srodstva, kao i dokaza o smrti. Takvi zahtjevi razmatraju se od slučaja do slučaja jer privatnost korisnika u smislu pristupa ultimativno je pravilo svih mreža te se neovlašten ulazak na profil smatra ilegalnim djelom.
Nakon i ako je odobren zahtjev roditeljima/starateljima, treba napomenuti da se profili ne brišu trajno već samo isključuju iz javnog prikaza. Obaveza je svakog portala da trajno čuva podatke u slučaju sudskog ili drugog legalnog zahtjeva.
No, hipotetski rečeno, realno i nije moguće trajno obrisati podatke, bez obzira da li su na serveru portala ili na privatnom hard disku privatnog korisnika. Trajno brisanje moguće je samo primjenom tzv. military strength metode, koja je standard američke vojske za sigurno brisanje podataka’, navodi Davor Čuvalo, suosnivač društvene mreže Xilora.
Privatnost prije svega
Kao ni s Facebookom, tako ni s ostalim društvenim mrežama i kompanijama nećete imati sreće. Yahoo i Microsoft, koji je vlasnik Hotmaila ni pod kakvim uvjetima vam neće dati lozinke i račune mejlova članova vaših obitelji.
Yahoo će, nakon što im se dostavi smrtovnica korisnika trajno izbrisati račun skupa sa svim sadržajem. Microsoft će vam u iznimnim slučajevima dati mejlove člana vaše obitelji, ali dostavit će vam ih isključivo na disku.
Googleu također morate dostaviti niz svojih podataka i dokaza o srodstvu s njihovim korisnikom, a od slučaja do slučaja ovisi što će vam dozvoliti. Nekome dozvole pristup računu, a nekome samo dio, no i to su rijetki slučajevi.
Twitter ima slična pravila kao Facebook – neće vam dozvoliti pristup ničijem profilu, možete ih tužiti, ali teško da ćete uspjeti nešto postići.
U svakom slučaju, digitalni život svakog korisnika ostaje aktivan i kada korisnika više nema, što je već neko vrijeme tema o kojoj pravosuđe ne može efikasno odlučiti.
Pružatelji usluga osigurali su se do te mjere da praktički sami odlučuju hoće li nekome dozvoliti pristup profilima ili ne, a privatnost na internetu – koju mnogi podržavaju i za nju se bore – postaje veći problem kad netko umre, nego dok je živ.
