Vladajući svojim istupima i postupcima stvaraju skandale dižući narod na ustanak. Svakodnevno ponižavaju ili osimorašuju puk. Oni su protiv seljaka, studenata, znastvenika, branitelja…
Predsjednik Josipović i premijer Milalović određuju posebni datum izlaska za EU parlament ili naše EU poltrone, a istovremenio smanjuju za 3 posto plaću zaposlenicima u državnom sektoru. Umjesto da izbori budu istog dana kada i lokalni izbori, oni besramno troše milijunske iznose poreznih obveznika. Bez suvislog obrazloženja, od predsjednika Josipovića koji kaže da naši građani znaju „samo kukati”. Milanović, sada kada mu je „voda do grla” 1. ožujka (opet pred medijima) kaže „dosta je bilo rezova”. Poručujem mu: „Dosta je nama svih vas. Skoro odlazite”!
U Hrvatskoj su strane banke od prvih dana enormno podigle kamatne stope i prema utvrđenom scenariju, građane bacili na koljena. Zbog sluganske politike prema Svjetskoj banci i MMF-u sindikalisti opravdano pozivaju na masovne prosvjede.
Ministar znanosti Željko Jovanović je nedavno rektorima hrvatskih sveučilišta uputio dopis kojim se sprječava napredovanje (viših) asistenata na fakultetima. Poziva rektore da izbor mladih ljudi u zvanje docenta prolongiraju na deset godina! To je brutalno tjeranje najboljih izvan Hrvatske. Najnovijim nametnutim Pravilnikom o uvjetima izbora u znanstvena zvanja potiru se nacionalne znanstvene discipline i nacionalno izdavaštvo. Naime, Nacionalno vijeće za znanost, najvjerovatnije uz suglasnost i/ili po diktatu ministra znanosti, donosi nelegitimnu odluku kojom se pooštravaju kriteriji za izbore u znanstvena zvanja, osobito u području humanističkih i društvenih znanosti.
Ova Vlada sustavno uništava poljodjelstvo i tjera seljake na permanentne prosvjede. Uvođenje ćirilice u Vukovaru će izazvati neviđene sukobe između Vlade i branitelja koji se opiru dvostrukim kriterijima u politici. Naime, Vlada u Vrgorcu ispituje lažne popise i prebivališta, ali ne i Vukovaru. I tko sad potiče nerede i s kojim posljedicama?!
Europska unija je savez korporatista, a vlade njihova „produžena ruka“, koji štite banke, a ne građane i tvrtke. Korporacije putem tih istih vlada ostvaruju svoje neokolonijalističke aspiracije. Bankarski centri financijske moći stvoriše pakleni plan života na dug. Najviše je građana u dužničkom ropstvu kod kupnje stanova. Kamate na stambene kredite su najveće u Makedoniji (9.7 posto), Crnoj Gori 9.2, Srbiji 8.3, Rumunjskoj 8.2, Hrvatskoj 7.2 i Rumunjskoj 8.2 posto; znatno veće u odnosu na Njemačku ili Austriju gdje iznose oko 2 posto. Svjetski centri moći postaju vlasnici naših života. To ne osporavaju svi ozbiljniji ekonomski analitičari. Jeffrey Grupp u knjizi „Korporatizam – Novi svjetski poredak“ ironično konstatira da građani žive „kao beskućnici, u nedostatku intime razorenih obitelji“. Natjeralo ih se da rade za korporacije, da u „radnim logorima“ budu svjesno robovi. Korporacije uzurpiraju sve ljudske resurse pa građani postaju „ovisni o korporatistima koji te resurse kontroliraju”. Zato Slavko Kulić smatra da zaduživanje bilo koje vlade je nelegitiman čin, ukoliko je izostalo referendumsko odlučivanje puka. Još je u rujnu 2012. apelirao: „Hrvatska, bez odluke Sabora i naroda, može svoj dug proglasiti nelegitimnim i prestati ga plaćati”. Jedno od riješenja je i da se dokinu ovrhe nad građanima i deblokiraju računi firmi koje su dovedene u stanje bankrota. Kada se ne budu plaćali krediti, bankarski lobiji će ostati bez novca kojim se financiraju. Pretpostavka za promjenama je osloboditi se iluzije kako boljitak možemo očekivati od onih koji vladaju- „ekonomskim ubojicama”. Dok se vladajući služe pozicijama i sredstvima dominacije i/ili tlačenja, naša glavna sredstva obrane treba biti neovisnost od koropratrista i te iste političke oliharhije koja im služi. Jednom sam od nekoga zapisao sjajnu misao: „Tko ne zna kamo ide, njemu je svaki put dobar“. Ja bih ovome dodao: Tko misli da zna kamo ide, a ne zna način kako doći do cilja i njemu je svaki put dobar. Prosvjede ne treba čekati, to je „ono što treba postići“ (W. Jennings Brayn). Opstanak ne podrazumijeva mirenje ili čekanje.
U svim tzv. tranzicijskim zemljama širi se broj država pod “prinudnom upravom”. Prezreni se trebaju ujediniti radi očuvanja nacionalnog/ih identiteta. Zato je general Lukić, predsjednik Zavjeta za Hrvatsku predstavljajući strategiju borbe protiv vanjske i unutarnje agresije, najavljuje do lipnja o. g. ‘Oluju 2’, „kojom Hrvatsku žele obraniti od daljnjeg urušavanja, ponižavanja i rasprodaje“.
Neredi u 2013. će zapaliti Europu, više od prosvjeda koji su započeli 15. listopada 2011., kada se prosvjedovalo u tisuću gradova iz 82 zemlje. Ti prosvjedi potvrđuju činjenicu da je započeo val globalnih prosvjeda, koji će se intezivirati ove godine. O tomu sam (dokumentirano) pisao 2011. godini u knjizi „Anarhizam- prosvjedi- odgoj“.
Želio bih da u Hrvatskoj odu ovi koji rade protiv naroda, i na kraju slijede primjer premijera Vlade u Bugarskoj Bojka Metodijeva Borisova, koji je 20. veljače 2013., imao snage priznati: “Na vlast nas je doveo narod i danas mu tu vlast vraćamo. Nećemo slati policiju na prosvjednike.” Intrigantno je da je prije premijera podnio ostavku, njegov pomoćnik, ministar financija Simeon Džankov, („produžene ruka“ korporatista), koji je na to mjesto došao iz Svjetske banke! Vrijedi se podsjetiti zapisa Montesquieua: „Država može od mene tražiti da za nju poginem, ali ne može tražiti da za nju lažem!“Hoćemo li sudjelovati u sprječavanju nametnutog kolapsa gospodarstva, dužničkog ropstva, nacionalnog identiteta, gubitka obiteljskih vrijednosti i tradicije? Izostanak želje za promjenama, osvetit će nam se izrugivanjem duhovnom nasljeđu naših predaka. “Ne usuđujemo se, ne zato što je teško, nego je teško, jer se ne usuđujemo” (Seneka).